Do prije samo 7-8 dana je normalno radio u kompaniji Volvo, onda je krenula temperatura za koju su svi mislili da je obična gripa.
Za vikend je počelo otežano disanje, a onda čest slučaj posljednjih mjeseci - hitna pomoć, bolnica, testiranje na virus i saznanje da je - pozitivan! U utorak pad u komu, a srijedu najtužnija vijest porodici i prijateljima, piše portal Moj Prijedor.
A preživio je Ićo užas prijedorskog ljeta 1992. godine, gdje izgubio brata Saliha. Niko mi nije slikovitije prenio razmjere genocida nad tamošnjim Bošnjacima kao njegova mama Zemka.
”Prolaziš ispred naših bašći na Brdu (skupina bosnjačkih sela: Rizvanovići, Rakovčani, Bišćani i Hambarine nadomak Prijedora), a naši muževi i sinovi kao snopovi leže pobijeni pred kućama. Mislili ništa nisu krivi i nema razloga da bježe”, govorila mi je Zemka.
Ićo, kao da je to predosjetio, pa se skrivao po kukuruzištima i gdje je već stigao. Ubacio se krišom u veliku i tužnu kolonu bošnjačkih staraca, žena i djece prema Tukovima, a potom preživio logor Trnopolje i spas našao u Švedskoj.
"Stalno je podsjećao na genocid u Prijedoru i Kozarcu, s njegovim bivšim sapatnicima iz logora svako ljeto obilazio stratišta Omarsku, Keraterm i Trnopolje i pored bolnog mjesta u memoriji. Nije se libio apelovati na zemljake u dijaspori da se prijave za izbore u BiH. Tako je uradio i prije nekoliko mjeseci a taj aktivizam i ljubav prema domovini prenio je i na djecu.
Mogu samo zamisliti kako je danas njegovim curama: Merimi, Ameli, Lejli i Ajni. A tek nani Zemki, da i drugog sina spusti u mezar", piše ovaj portal.
