Jedan od svijetlih primjera je Fabrika deterdženata „Dita“, koja je svojevremeno bila na koljenima i kojoj su građani i mediji besplatnim reklamiranjem pomogli da stane na noge. U kriznim trenucima „Dita“ proizvodi maksimalne količine sredstava za dezinfekciju.
Veće količine
- Proizvodimo maksimalne količine sredstava za dezinfekciju koje možemo dobiti iz raspoloživih resursa. Imamo brojne zahtjeve od institucija, velika je potražnja i u maloprodaji, ali se roba isporučuje u kontinuitetu – navodi Tatjana Paunoski, portparol kompanije „Bingo“, u čijem je vlasništvu ”Dita”.
Ozbiljnost situacije prepoznali su i u „Elektroprivredi BiH“, odnosno Termoelektrani Tuzla, gdje je organiziran rad u smjeni od 14 dana. Za takav režim među radnicima je bilo i dobrovoljaca, a njih 117 radi 12 sati dnevno, a 12 sati borave u prostorijama preduzeća kako bi osigurali kontinuiranu proizvodnju i isporuku električne energije.
Zahtjevi tržišta
- U prostorima TE Tuzla u izolaciji je 117 zaposlenika, u TE Kakanj 20 i hidroelektranama na Neretvi 16 zaposlenika. Rade u dvije smjene po režimu 12/12 sati – navode u Službi za komunikacije „Elektroprivrede BiH“.
Pojačana je i proizvodnja u tuzlanskoj „Solani“. U prve tri sedmice marta na tržište su isporučili 10.000 tona svih vrsta soli.
- Do sada smo uspjeli odgovoriti svim zahtjevima tržišta. Nadamo se da ćemo održati ovaj kontinuitet proizvodnje i da soli neće nedostajati kako na domaćem tako i na inozemnom tržištu – rekao je Bakir Smailagić, direktor „Solane“.
Kako je u GIKIL-u
- Smanjena je potražnja koksa, ali ne zbog nas, već zbog svjetskih kretanja. Radnici koji imaju pravo na godišnji odmor su to iskoristili, a omogućeno nam je da uzmemo i plaćeno odsustvo. Azotara je zbog velikih zaliha gotovih proizvoda smanjila kapacitete, ali to je uobičajeno za takvu vrstu fabrike – objašnjava Mirsad Imamović, predsjednik Sindikata lukavačkog GIKIL-a.
