Nastala kao Prva oslobodilačka bosanskohercegovačka, a ubrzo preimenovana u 510. brigadu, bila je odgovor na agresorske napade, i to prvenstveno one autonomaške, iz pravca Velike Kladuše ka Cazinu 1993.godine. kako danas navode savremenici događaja iz odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-95. godina, tadašnja Komanda 5. korpusa na čelu sa komandantom Drekovićem je uvidjela potrebu da od trećeg bataljona iz 503. formira Prvu bosansku oslobodilačku brigadu.
Tako su borci Ključko-sanske jedinice i borci sa grmuško-srbljanskog platoa postali sastavni dio Prve bosanske oslobodilačke brigade, a nakon toga, za potrebe popune brigade uslijedila je mobilizacija ljudstva u najvećoj mjeri s područja Cazina.
Tako je najveći dio starješina i boraca ove slavne brigade, bio upravo iz Cazina, gdje je danas i polaganjem cvijeća, te susretom malobrojnih nekadašnjih boraca se podsjetilo na značaj formiranja i djelovanja ovih ljudi. Njihov krajnji cilj bio je sloboda koju danas imamo. Ono što bi ovi heroji trebali imati, kao istinski branitelji, kažu nam, nažalost nemaju. Zaboravljeni su od svih. Pa ipak, ponosni su na svoje učešće u oslobađanju Krajine od zla koje nam se pripremalo.
