U selu Gornji Tiškovac, smještenom u općini Bihać, život se odvija u tišini koja je daleko od prohujalih vremena kada je kroz ovo drvarsko naselje prolazila čuvena Unska pruga s nezaboravnim vozom “Ćiro”.
Današnja slika sela, koje sada pripada tromeđi BiH, Like i Dalmacije, je potpuno drugačija. Samo 11 preostalih povratnika suočava se s brojnim izazovima, a tri decenije su prošle od posljednjeg rođenja djeteta u ovom selu.
Prije rata, Gornji Tiškovac je bio dom za oko 120 stanovnika koji su uživali u lijepom, ali teškom životu. Danas, udaljeni su 120 kilometara od Bihaća, a putevi do sela, makadamski i loše održavani, čine putovanje još težim. Problemi se ne zaustavljaju samo na lošim putevima; mreža mobilne telefonije je loša, a povratnici, većinom starije životne dobi, suočavaju se s nizom izazova.
Miroslav Bauk, jedan od mještana, dijeli svoje iskustvo života u Gornjem Tiškovcu.
“Život ovdje je lijep, ali težak. Nekada smo bili poznati jer je kroz selo prolazila Unska pruga i čuveni voz ‘Ćiro’. Sada su putevi zapušteni, mobilna telefonija je rijetka, a povratnici su uglavnom stari. Pošta ne stiže iz Bihaća, a selo je postalo mjesto gdje se rijetko ko odlučuje vratiti”, izjavio je Bauk.
Jedan od ključnih problema s kojima se suočava selo je demografski pad. Više od tri decenije nije zabilježeno rođenje djeteta, što dodatno naglašava težak životni kontekst.
“Sjećanja na život kroz koji je prolazila Unska pruga ostala su, ali je sadašnjost obilježena tišinom”, dodao je Bauk.
Najbrojnija porodica u selu danas su Baukovi, a tu su i kuće porodice Torbica, Rodića i Marića.
Tišina koja vlada Gornjim Tiškovcem odjekuje izazovima povratničkog života, a mještani se nadaju da će njihova zajednica, uz podršku i rješavanje infrastrukturnih problema, ponovno oživjeti i pronaći svoje mjesto pod suncem, daleko od zaborava i tišine.
