Tačan broj teško je utvrditi jer ne postoji ni registar, ali ni zakon koji bi nelegalnu gradnju spriječio. Kako je spriječiti, izostaju li i zašto reakcije nadležnih?
Posljednjih godina Bihać je sve zanimljivija turistička destinacija. Na ljepote Štrbačkog buka i Japodskih otoka malo ko ostane imun. Sve je brojnija ponuda smještajnih kapaciteta, a izgradnja vikendica koje su naizgled drvene, a zapravo betonske, slika je koja se sve češće može vidjeti. Bespravna gradnja cvjeta.
Grade se određene terase, u vodnom pojasu vikendice koje se potom pretvaraju u smještajne kapacitete. Nije to loše, ali problem je ta nelegalna gradnja u zonama u kojima to nije moguće. Samim tim imamo opasnost da ćemo u narednom periodu, ukoliko se nastavi ovakva tendencija, dobiti kontraefekat – kaže Amarildo Mulić, direktor Nacionalnog parka “Una”.
Kao posljedica, danas se bilježe poplave na onim mjestima na kojima dosad nisu bile, a iz stručne javnosti upozoravaju i na sve lošiji kvalitet vode.
Ja već treću godinu zaredom prije i poslije sezone uzimam uzorke vode uzvodno i nizvodno. Ako smo u Kraljama, to je treći gradski most niz vodu, prošle godine u augustu imali kvalitet vode klase četiri – time sam sve rekla – istakla je Vildana Alibabić, profesorica na Biotehničkom fakultetu u Bihaću.
Samo na području Bihaća postoji nekoliko hiljada nelegalno izgrađenih objekata. Prema riječima nadležnih, uzroci su brojni, ali da postoje manjkavosti u zakonu znaju i oni koji se odlučuju za ovakvu gradnju.
Možda su to dugotrajni postupci izdavanja akata o građenju, možda su to visoke cijene usluga i troškovi u pribavljanju akata o građenju, a možda je to samo samovolja investitora i put linijom manjeg otpora da se izbjegne plaćanje taksa i naknada – kaže Damir Smajić, pomoćnik gradonačelnika Bihaća.
Legalizacija bi donijela profit, ali ponovo se vraćamo na glavni problem: nepostojanje registra. I Zakona koji bi nelegalnu gradnju spriječio. A, gdje nema zakona, nema ni sankcija.
Foto: BHRT
