“Sedam osoba će Allah, dž.š., uvesti u Svoj hlad onog dana kada ne bude drugog hlada osim Njegova: pravednog vladara, mladića koji je odrastao u pokornosti Allahu, dž.š., čovjeka čije je srce vezano za džamiju, dvojicu ljudi koji se vole u ime Allaha, u Njegovo ime se sastaju i rastaju, čovjeka kojeg pozove lijepa i bogata žena na blud, a on odbije i kaže: ‘Ja se bojim Allaha!’ , čovjeka koji daje sadaku tako da mu lijeva ruka ne zna šta mu udjeljuje desna i čovjeka koji se u samoći sjeti Allaha pa mu oči zasuze.” (Muslim)
Komentar
Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas obavještava o tegobama Sudnjega dana kada ljudi budu stajali pred Gospodarom svjetova. Sunce će se toga dana približiti i njegova toplota će se povećati pa će se ljudi znojiti, a toga dana neće biti drugog hlada osim hlada ispod Allahovog Arša. Allah, dž.š., će toga dana u Svoj hlad uvesti sedam vrsta ljudi ili žena, a to su:
- Pravedan vladar – emir , vođa, upravitelj i slično ili svako ko bude zadužen za nešto od muslimanskih stvari pa u tome bude pravedan. Najljepši opis pravednog vladara je da je to onaj koji slijedi Allahove naredbe stavljajući svaku stvar na njeno mjesto, ne idući ni u jednu krajnost. Zato je ovaj hadis počeo spominjanjem pravednog vladara zbog velike važnosti i brojnih koristi za muslimane. U drugom hadisu, Poslanik, s.a.v.s., kaže:
“Najdraži čovjek Allahu, dž.š., na Sudnjem danu i najbliže mjesto do Njega će imati pravedni vladar.” (Tirmizi)
- Mladić odrastao u pokornosti Allahu, dž.š. – tj.odrastao u privrženosti ibadetu, ustrajao u njemu i na tome ostao “sve dok ga smrt nije zadesila”, kao što to stoji u drugom predanju, koje prenosi Selman u istom kontekstu: “Mladić koji je potrošio mladost i aktivnost u ibadetu Allahu Uzvišenom,” -kako je pojasnio Hafiz Ibn Hadžer.
Ovdje je posebno spomenut mladić, jer se obično smatra da kod njega prevladava strast i da je izražena u slijeđenju hirova (strasti) nego kod zrelog čovjeka. Zaista je mladićeva pokornost Allahu u godinama mladosti jača i sigurnija za vjeru i bliža bogobojaznosti.
- Čovjek čije srce je vezano za džamiju – tj. čovjek jakom ljubavlju privržen džamiji, odnosno klanjanju u džematu. To ne znači njegov neprestani boravak u njoj. Dokaz za to se nalazi u Malikovom rivajetu gdje se kaže da je njegovo srce vezano za džamiju od kada iziđe iz nje pa sve dok se ne vrati na slijedeći namaz.
U drugom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže:
“Kada vidite čovjeka da redovno posvećuje mesdžide, posvjedočite da je musliman. Kaže Uzvišeni Allah u Kur'anu: Allahove džamije grade samo oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju.” ( Et-Tevbe,18.) Ibn Madže
- Dva čovjeka koja se vole u ime Allaha, na tome se sastaju i rastaju. Uzrok njihovog sastajanja je ljubav u ime Allaha i ustrajnost na tome sve dok ne odu s mjesta sastanka i rastaju se iskreni u toj ljubavi.
Drugo značenje ovog hadisa je da se njih dvojica vole u ime Allaha, ali ako jedan bude ustrajavao u grijesima, drugi se rastaje od njega u ime Allaha – bez obzira što ga je mnogo volio – jer mu je Allahov hatar draži od bilo čijeg.
U ovom hadisu imamo podsticaj na međusobnu ljubav u ime Allaha, jer je voljeti onoga ko to zaslužuje i mrziti onoga ko to zaslužuje u ime Allaha, sastavni dio imana.
- Čovjek kojeg pozove ugledna žena na blud, pa kaže da se boji Allaha, podrazumijeva čovjeka koga je pozvala ugledna žena i ponudila mu se, a on se sustegao i rekao: “Ja se, doista, bojim Allaha, Gospodara svjetova!” Allah će mu, za uzvrat, dati da bude u Njegovom hladu kada ne bude drugog hlada, jer strpiti se na poziv tako opisane žene stvarno je teško i za to je potreban veliki iman u srcu. On se strpio i sustegao samo radi Allaha, mada se do takve žene vrlo teško dolazi, to je veliki izazov.
- Čovjek koji daje sadaku tako da mu lijeva ruka ne zna šta udjeljuje desna. U ovom hadisu je opisana vrijednost tajne sadake. Učenjaci kažu da je sadaka dobročinstvo, a njeno prikazivanje je bolje, jer je bliže iskrenosti i daleko od toga da bi nas neko vidio. Što se tiče propisanog zekata, njegovo javno davanje je bolje, kao što je bolje javno obavljati fard-namaze u džamiji. Dakle, javno obavljanje fardova je bolje, dok je nafile bolje obavljati u tajnosti, kao što kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.,:
„Zaista je najbolji onaj namaz kojeg čovjek obavlja u kući, osim fard-namaza.“ (Buharija)
- Čovjek koji se sjeti i spomene Allaha u samoći, pa mu zbog toga oči zasuze – tj, iz strahopoštovanja i ljubavi prema Gospodaru. Želi se reći da on spomene Allaha u samoći, čist od okretanja nekom drugom. Veliki su fadileti (koristi) plača iz straha i pokornosti prema Allahu i potpune iskrenosti u tome. Da nije iskrenosti, ko bi inače zaplakao u samoći. Allahov Poslanik, s.a.v.s, u drugom hadisu kaže:
„Ko se sjeti Allaha, pa mu oči toliko zasuze da počnu padati nazemlju, a sve iz straha prema Allahu, dž.š., taj neće biti kažnjen na Sudnjem danu.“ (Hakim od Enesa, r.a)
Poruke ovog hadisa
- Spominjanje ljudi u ovom hadisu ne podrazumjeva da će na Sudnjem danu Allah, dž.š., u Svoj hlad uvesti samo muškarce nego i ljude i žene koji to zasluže;
- Podsjećanje na strahote Sudnjeg dana je opomena da se pripremamo za njega;
- Vrijednost trajne sadake i pokornost Allahu, dž.š. je velika;
- Desnom rukom treba dijeliti sadaku i raditi brojne lijepe poslove, jer je to od islamskog bontona.
