Zločin poznat kao Živa lomača dogodio se 14. juna 1992. godine kada su pripadnici paravojne formacije Osvetnici, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 70 bošnjačkih civila u kuću Adema Omeragića, u Pionirskoj ulici u Višegradu, većinom žene i djecu, gdje su ih zaključali, a nakon toga zapalili kuću. U kuću su ubacili granatu, te pucali na one koji su se pokušali spasiti bijegom kroz prozor. Većina žrtava je bila iz sela Koritnik gdje su po njih došli Lukić i Vasiljević i naredili im da uđu u autobuse, koji su navodno trebali ići za slobodnu teritoriju – Kladanj. Najmlađa žrtva je imala svega dva dana.
„Za ratni Višegrad možemo reći da je bio grad ženoubica, djecoubica, grad u kome su komšije ubijale komšije. Grad je poslije rata postao mjesto spomenika, mjesto pogrešne interpretacije historije, i to ne samo ovog rata nego i Drugog svjetskog rata“. Po njemu, upravo ovo predstavlja problem za budućnost: „U ovom gradu se sistematski radi na zatiranju činjenica koje su pravo i historija već utvrdili. Umjesto da nam te činjenice posluže na putu pomirenja, mi sve više idemo ka tome da iz tih grešaka nikakvu pouku ne izvučemo, što je upravo opasno za buduće generacije“, rekao je koordinator UDIK-a Edvin Kanka Ćudić, prenosi Radiosarajevo.ba.
Za zločin u Pionirskoj ulici pravosnažnom presudom u MKSJ osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. U junu 2018. godine Bosni i Hercegovini je izručen Radomir Šušnjar. Suđenje se vodi pred Sudom BiH, a Šušnjar se tereti za učešće u ovom zločinu.
Podsjećamo da je UDIK 2017. godine objavio knjigu Ratni zločini u Višegradu – presude, unutar koje se nalazi ukupno devet presuda za ratne zločine počinjene u Višegradu donesenih pred Sudom BiH i Vrhovnim sudom FBiH, a kojima su osuđeni Boban Šimšić, Dragan Šekarić, Miloš Pantelić, Momir Savić, Nenad Tanasković, Novo Rajak, Oliver Krsmanović, Predrag Milisavljević, Vitomir Racković i Željko Lelek.
