Mjesna zajednica se neozbiljno odnosi prema ovom problemu jer se radi o malom broju kuća • Vjerujem da će lokalna zajednica i Grad uzeti u obzir sve činjenice i rješiti ovaj problem na obostrano zadovoljstvo, kaže Asim Grozdanić
U zaseoku Vojića mahala koje se nalazi u bihaćkom naselju Orašac, nekada je bio aktivan put kojeg su mještani koristili za dovoz građevinskog materijala i ogrijeva. Nakon protjerivanja stanovništva iz Ljutočke doline 1992. godine, s obzirom da je povrtak tekao sporo, put je zanemaren, nije održavan i samim time prestala je njegova upotreba jer se mještani iz 6-7 kuća sa pristupom ovome putu, nisu odmah vratili na svoja ognjišta.
Esma koja je radila u Domu zdravlja Bihać vratila se tek 2016. godine kada je otišla u penziju. Za nju je ovaj put, kao i za ostale mještane, od izuzetnog značaja.
Ne žele graditi dok ne bude sve čisto
– Prvo sam se obraćala Ibrahimu Begiću da se barem naspe taj put. Bilo je nekih obećanja da će se to odraditi, ali od toga na kraju nije bilo ništa. Onda je Ibrahim smijenjen, za predsjednika Mjesne zajednice je došao Ramo Zulić. Odlazila sam i kod njega sa istim zahtjevom. Obećano mi je tada, a prošlo je dvije godine, da će se to uraditi i napraviti ćuprija. Ne znam šta dalje da radim? Mi prijelaza nemamo. Ako mi dolaze drva, moramo ih istovarati uz glavnu cestu i onda ih prevoziti ovamo našim kućama. Da li se nama može omogućiti da imamo put kao svi normalni ljudi, pita se Esma.
Prema riječima Zarifa Hrnjice (86) put je tu od pamtivijeka i mještani su se nekada aktivno služili tim putem.
– Kroz Vojića mahalu su postojali putevi lijevo i desno, za uvoz i izvoz materijala, te ostalih potrepština. Kola su mogla i tamo i ovamo, i niz mahalu dolje preko potoka kod kuće Mehe Dizdarevića. Tu je prvi materijal došao iz Vinkovaca, blokovi za izgradnju tri kuće. Tim putem je išao traktor i mogao dotjerati te blokove, svjedoči Zarif koji je najstariji mještanin ovog zaseoka.
Sužen put
Asim Grozdanić se među prvima vratio u Orašac. Radni vijek je proveo radeći kao mašinovođa, danas je u penziji. Aktivan je po pitanju pomoći mještanima kada su ovakvi i slični problemi u pitanju.
– Želimo da podignemo jednu ćupriju da može ovim ljudima doći kamion. Imamo jednog invalida ovdje koji je imao infarkt, moramo ga nositi u ćebadima do glavne ceste. Ovuda su nekada prelazili kamioni, traktori, zaprežna kola i automobili. Sada nema pristupa i drva koja dobivaju mještani, moraju da istovare na glavnom putu, zatim plate nekog da motokultivatorom preveze do njihovih kuća. Mjesna zajednica se neozbiljno odnosi prema ovom problemu jer se radi o malom broju kuća. Vjerujem da će lokalna zajednica i Grad uzeti u obzir sve činjenice i rješiti ovaj problem na obostrano zadovoljstvo. Izabran sam kao predsjednik Građevinskog odbora, ali najprije Mjesna zajednica Orašac mora da riješi pristup ovome i pitanje imovine – da se označi šta je njena imovina, gdje je bio mlin i ostalo, i onda ću ja krenuti u prikupljanje sredstava i prvi ću ja dati sredstva, a onda u realizaciju projekta, poručuje Grozdanić.
Dodaje, kako ne žele angažirati izvođača radova sve dok papiri oko puta ne budu u potpunosti čisti. Tvrdi kako su pojedini mještani ušli u dio puta i tako ga suzili, te zbog toga žele sve dokumentovati kako bi put obnovili u njegovoj stvarnoj širini. Apeluju na Mjesnu zajednicu Orašac i Grad Bihać da se zainteresuju za ovaj problem i aktivno se uključe u njegovo rješavanje.
