Bosansko kraljevstvo uspostavljeno je 1377. godine, krunidbom jednog od najznačajnijih i najvećih bosanskohercegovačkih sinova, ratnika i vladara Tvrtka I Kotromanića. Do tog datuma Bosna je bila banovina, a kao kraljevina trajala je do druge polovine 15. vijeka, odnosno do dolaska Osmanlija. Bosansko kraljevstvo je za Tvrkove vladavine doživjelo svoje najslavnije dane, kada je bilo najmoćnija balkanska država, dostigavši maksimalnu teritorijalnu veličinu, obuhvatajući prostor današnje Bosne i Hercegovine i velike dijelove susjednih država.
Tvrtko I Kotromanić rođen je 1338. godine, kao sin kneza Vladislava, brata bosanskog bana Stjepana II, i Jelene Šubić, kćerke Jurja II Šubića iz hrvatske vladarske porodice. Na bosanski prijesto Tvrtko dolazi kao petnaestogodišnjak, 1353. godine, nakon smrti bana Stjepana II Kotromanića. Prema tadašnjim pravilima, bana Stjepana II trebao je naslijediti Tvrtkov otac, knez Vladislav. Ali, kako je bio teško bolestan, nasljedna prava prenio je na svog sina Tvrtka I.
Tvrtkovu mladost odmah su pokušale da iskoriste vanjske sile u svojim pretenzijama na Bosnu, a naročito Ludovik I, kralj Ugarske, koji je zahtijevao razne bosanske oblasti, miješao se u dubrovačko-bosansku trgovinu i ponovno otvarao pitanje Crkve bosanske, što je 1363. godine eskaliralo u sukob Tvrtka i Ludovika, iz kojeg je Tvrtko izašao kao pobjednik. Nakon te pobjede Tvrtko pripaja Bosni nove teritorije: područje današnjeg Sandžaka, Zetu i južnu Dalmaciju, te jadransku obalu od Dubrovnika do Boke Kotorske, uspostavljajući političku stabilnost, kulturni i duhovni napredak Bosne.
U tom periodu bosanski gradovi se ubrzano razvijaju i šire, trgovina i kultura doživljavaju procvat, a kuje se i prvi zlatni novac. Osim toga, Tvrtko I stvara bosanski grb sa simbolom ljiljana, koji će postati prepoznatljiv znak bosanskih banova i kraljeva.
Krunidba
Početkom 1377. godine, Tvrtko I je dodatno proširio Bosansko kraljevstvo, osvojivši Trebinje, Konavle i Dračevicu, te preostalo primorje između Kotorskog zaljeva i osvojenih teritorija, postavši i vladar jadranskog primorja između Kotora i Dubrovnika. A kako je uporedo osvojio i jedan dio nekadašnjih nemanjićkih posjeda na istoku, Tvrtko je smatrao sebe jedinim legitimnim nasljednikom njihovih državnih tradicija.
Nakon tih velikih pobjeda i osvajanja brojnih teritorija Tvrtko I je okrunjen i postaje prvi bosanski kralj. Krunidba je izvršena 1377. godine u Crkvi svetog Nikole, u mjestu Mile kod Visokog. Prema tradiciji, Tvrtko I se nazvao Stipanom (od grčke riječi stephanos, što znači okrunjen) i proglasio „kraljem Srbljem, Bosni, Pomorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranama, Usori i Podrinju“.
– Prema povijesnim izvorima, krunjenje Tvrtka I se smješta između 18. listopada i početka studenog 1377. godine. Naravno da je i 26. listopad kao datum u igri, ali se sa sigurnošću ne može prihvatiti – izjavio je jedne prilike profesor Dubravko Lovrenović, dodavši da je prvog kralja u Bosni okrunio did, odnosno metropolit ili poglavar lokalne Crkve bosanske u mjestu Mile.
O moći i ugledu tadašnje Bosne dovoljno govori i podatak da je Mletačka republika, koja je imala trgovačke odnose s Bosnom, kralja Tvrtka I upisala u zlatnu knjigu svojih počasnih građana zajedno s njegovom suprugom i svim srodnicima.
Osvajanja novih teritorija
Poslije smrti ugarskog kralja Ludovika I, 1382., njegova sestrična kraljica Marija, s ciljem učvršćenja saveza s Bosanskim kraljevstvom, ustupa Tvrtku I grad Kotor. Tako je Tvrtko I osigurao Bosni izlaz na more i zaustavio dotadašnji monopol dubrovačke luke nad trgovinom solju. Također 1382. godine, podiže grad Herceg Novi kao utvrđenu bosansku luku s ciljem da bude mjesto trgovine solju.
Međutim, dobitak Kotora ne zadovoljava Tvrtka I, koji je želio preuzeti cijeli istočni Jadran, te kreće u vojni pohod i prvo zauzima Klis, 1387. godine. Akcije bosanske vojske neko vrijeme otežavaju napadi Osmanlija na Srbiju i Bosnu, ali u ljeto 1390. godine Tvrtku I se pokoravaju gradovi Split, Trogir i Šibenik te otoci Brač, Hvar i Korčula. Tako je zavladao svim dalmatinskim gradovima, osim Zadra i Dubrovnika, te najvećim dijelom južnog primorja današnje Hrvatske. Nakon tih osvajanja Tvrtko I sebi dodaje u titulu “kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske, Primorja”, a Bosansko kraljevstvo dostiže svoju najveću teritoriju u historiji.
Međutim, 10. marta 1391., Tvrtko I umire u svom dvorcu u Bobovcu, a među pripadnicima njegove porodice nastaje borba za vlast. Na kraju ga nasljeđuje njegov polubrat Stjepan Dabiša. Neki historičari smatraju da je Tvrtko I ubijen. Period nakon smrti kralja Tvrtka I pa do pada Bosanskog kraljevstva pod vlast Osmanlija (1463.), karakterizira prilično nestabilna politička klima u Kraljevstvu, uzrokovana rivalstvom unutar bosanskog plemstva, što je rezultiralo veoma čestom promjenom bosanskih kraljeva.
I ženidbom proširio Bosnu
Kralj Tvrtko I je svoje ambicije za osvajanjem novih teritorija ostvario i ženidbom s bugarskom princezom Dorotejom, kćerkom bugarskog cara Ivana Stracimira i Ane Vlaške, 1374. godine.
Imao je tri sina, dva kralja Bosne i jednog pretendenta, Tvrtka II Kotromanića, Stjepana Ostoju (vanbračni sin) i Vuka Banića (vanbračni sin). U Poljsko-šleskoj hronici je navedeno da je Tvrtko I imao i vanbračnu kćerku po imenu Jelena, koja se udala za opavskog vojvodu, a umrla je 1434. ili 1435. godine.
Zlatnik s ljiljanima
O moći Tvrtka I govore i čuveni zlatnici koji su kovani prilikom njegove inauguracije za kralja. Tvrtkov zlatnik je jedinstven u evropskoj numizmatici, jer je najveći zlatnik ikad kovan u Evropi. Bio je prečnika tri centimetra, debljine jednog milimetra, težak 14 grama i napravljen od 24-karatnog zlata. Osim toga, zlatnik je važan i zbog obilježja bosanske državnosti, jer s jedne strane ima historijska srednjovjekovna bosanska državna obilježja, odnosno grb i zastavu s ljiljanima.
