Sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić, rođen oko 1338. godine,Tvrtko je na bosansko prijestolje došao kao petnaestogodišnji dječak 1353. godine, a Bosnom je kao ban vladao do 1377. godine. Njegova vladavina Bosnom u tom je periodu obilježena stalnim sukobima sa Ugarskom kraljevinom, koja se željela dočepati bogatih bosanskih rudnika te iskorijeniti bosanske bogumile. Prvi je bosanski vladar koji je uzeo titulu kralja, i to 1377. godine u Milima kod Visokog.
Tokom svoje vladavine od Bosne i Hercegovine stvorio je respektabilnu evropsku državu, koja je doživjela političku, kulturnu i privrednu ekspanziju.
Kralj Tvrtko I poseban je i po tome što je prvi vladar Bosne koji je krenuo u protivnapad na susjedne zemlje nakon što je Bosna godinama bila meta njihovih napada. U svojim je osvajanjima bio više nego uspješan. Pohod na Crnu Goru okončao je osvajanjima teritorija sve do Kotora, potom se okrenuo prema Srbiji i stigao do Sjenice u današnjem Sandžaku. U Milima se krunisao kao kralj Srbljem, Bosni, Pomorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju.
Bosna je tada važila i za ekonomsku silu, koja je svoju privredu bazirala na bogatim nalazištima zlata, srebra, olova i drugih vrijednih metala. O kakvoj se ekonomskoj sili radilo najbolje svjedoči zlatnik koji se kovao.
Tvrtkov dukat imao je 24 karata, bio je četiri puta veći od osmanskog, širok četiri centimetra i težak 16 grama. Ovaj zlatnik bio je važan i zbog simbolike. Na jednoj strani se nalazio grb bosanskog kraljevstva, sa šest ljiljana i još dva ljiljana sa strane, a na drugoj strani je bio propeti lav, simbol moći njegovog kraljevstva. O njegovoj moći govori i podatak da ga je Mletačka republika, vodeća evropska pomorska sila, upisala u zlatnu knjigu počasnih građana.
Bosanska vojska učestvovala je i u Kosovskoj bitki na strani srpskog kneza Lazara, koji je Tvrtka I molio za pomoć, gdje je izborila pobjedu nad turskom vojskom na lijevom krilu gdje se borila i u domovinu se vratila sa neznatnim gubicima. Nakon toga se Tvrtko I okrenuo osvajanju hrvatskih teritorija gdje je napredovao sve do Novigrada, a pod njegovom vlašću su bili svi dalmatinski otoci i gradovi osim Zadra i Dubrovnika.
Iznenada je umro 10. marta 1391. godine, a na njegovo mjesto došao je njegov rođak Stjepan Dabiša. Sahranjen je u Crkvi sv. Nikole u naselju Mile kod Visokog.
