Iseljavanje stanovništva u Unsko-sanskom kantonu, državi i regiji gorući je problem koji zahtijeva hitne mjere. Konkretne podatke niko nema, ali činjenica da je Ministarstvo unutrašnjih poslova USK u nepune tri godine izdalo 39.000 uvjerenja građanima za regulisanje njihovog statusa van BiH, znak je za uzbunu.

Većinom odlaze kompletne porodice, a primjetan je i odlazak visokoobrazovanog, stručnog kadra, posebno medicinske struke.

U Unsko-sanskom kantonu od 2014. do 2018. godine povećano je iseljavanje stanovništva, natalitet je u padu, dok je broj umrlih u porastu. Demografska kretanja na području kantona sa analizom stanja nataliteta i mortaliteta, te iseljavanje stanovništva, posebno mladih ljudi, tema je o kojoj su na inicijativu zastupnika Nisveta Jusića (NB) nedavno raspravljali zastupnici u Skupštini Unsko-sanskog kantona.

U 2018. izdato 14.500 viza

„Tražio sam i nekoliko puta inicirao da otvoreno porazgovaramo, tražimo statističke podatke s kojima će se kao društvo morati suočiti i da sve one mjere koje vlasti Unsko-sanskog kantona mogu poduzeti da zaustavimo ovaj odlazak. Mi u ovom kantonu smo po broju migracija rekorderi i zbog svog geografskog položaja, ali i političkih prilika, odnosa, ambijenta i ostalog. Ako neko društvo kaže da je njegov najveći problem odlazak ljudi, onda mora o tom problemu imati sve relevatne podatke. Ono što nama treba jeste registar rezidenata i registar dijaspore. Osim ova dva registra trebaju nam i tri integrisane politike a to su po mom mišljenju: populaciona politika, politika prema migracijama i politika prema starijim osobama koje se moraju prožimati, jer nema jednog rješenja, iz razloga što se radi o domino efektu. Ljudi ne odlaze jer je loše, odlaze jer vjeruju da neće biti bolje“, kaže zastupnik Jusić, koji je bio inicijator ove vanredne sjednice.

Višesatna rasprava na ovu temu samo je potvrdila ono što građani odavno znaju – Unsko-sanski kanton je mjesto u kojem mladi ne žele da žive, a skoro ista situacija je u cijeloj državi. Jasno je to i iz informacija o demografskoj slici koje je sačinilo Ministarstvo zdravstva USK – smanjuje se broj stanovnika, stopa nataliteta pada, dok mortalitet raste, učenika u osnovnim i srednjim školama je sve manje, dok fakulteti ne mogu popuniti upisne kvote.

„Samo u 2018. godini izdato je 14.500 viza za odlazak u inostrastvo ljudima iz ovog kantona, a broj osiguranika pada što je također pokazatelj obima migracija. Tako smo 2016. godine imali 205.500, 2017. godine 200.500, 2018. godine 193.000, a 2019. godine 186.000 osiguranika. Ukupno gledajući, u zadnje četiri godine manje je 19.500 osiguranika na našem kantonu.

Što se tiče obrazovanja, u 2017./18. školskoj godini imamo četiri škole manje, a što se tiče broja učenika, bilo ih je 22.754, a u sljedećoj godini 21.862. Dakle, 862 učenika je manje u osnovnim školama u 2017./18. školskoj godini. Što se tiče srednjih škola, u 2017./18. imamo 150 učenika manje u odnosu na protekle godine. Ako taj broj pomnožimo sa brojem tri ili četiri u zavisnosti sa brojem članova u porodici, vidjet ćete koji je to obim i iseljavanja iz našeg kantona“, pojašnjava Nermina Ćemalović (SDP), ministrica zdravstva USK-a.

Nepovjerenje u sve nivoe vlasti

Iako po običaju oprečni u stavovima, zastupnici su ovaj put bili složni da je demografska situacija krajnje ozbiljna, te da je s tim u vezi neophodno poduzeti hitne mjere. Diskusija u Skupštini USK pokazala je da su svi u Krajini svjesni da ljudi sve manje odlaze zbog posla, a više zbog opće nesigurnosti i nepovjerenja u vlasti.

„Ljudi se prvenstveno iseljavaju zbog nepravde u ovome društvu i mi to konačno moramo priznati! Svi, od običnog čovjeka, do najviših rukovodilaca u BiH. Narod nije gladan kruha, koliko je gladan pravde! Korupcija je prisutna u tužilaštvu, sudstvu, u policiji, u školstvu, ne sprovode se zakoni i prisutna je diskriminacija na svakom koraku. Veliki su porezi i dadžbine što je također jedan od faktora zbog kojih ljudi odlaze. Nepotizam koji je prisutan svugdje i dalje se širi, a ljudi imaju osjećaj da se u ovoj zemlji ništa ne mijenja, i da se neće ni promijeniti nabolje. To je dodatni vjetar u leđa i motiv kojih ih tjera da idu. Prisutno je opće nepovjerenje u sve nivoe vlasti. Iz kontataka sa ljudima čuo sam priču s kojom se i ja slažem – a to je da se naše društvo u potpunosti moralno slomilo“, kaže Muhamed Mahmutović, predsjednik Ekonomsko-socijalnog vijeća za USK.

Jasmina Zahirović (19) Veliku Kladušu je napustila zajedno sa roditeljima i mlađom sestrom u aprilu 2018. godine. Kao glavni razlog takve odluke navodi školovanje i dodaje kako to nije bila neka impulsivna odluka donesena u par dana, već se unazad par godina o tome unutar porodice razgovaralo i razmišljalo.

“Tokom 2018. godine, kada sam bila treći razred gimnazije, razmišljala sam o fakultetu i novim izazovima, te sam se pitala kako će to sve funkcionisati i šta poslije fakulteta? Hoću li biti u mogućnosti da nakon studija radim posao koji volim i želim, da li ću uopće biti u mogućnosti da nađem ikakav posao? Iako je moja mama bila vlasnica frizerskog salona, a tata radio u Vatrogasnoj službi, te smo bili finansijski stabilni, ipak su moji roditelji odlučili da je već „zadnji voz“ i da je vrijeme da se okrene novi list u životu. Tako smo se iz Velike Kladuše preselili u Ingolstadt u Njemačkoj“, priča Jasmina.

Napustili poslove i otišli u Njemačku

Odluka nije bila laka, jer su Jasminini roditelji napustili poslove koji su bili pristojni, no, plaće ipak nedovoljne da bi svojoj djeci omogućili sve ono što je potrebno za daljnje obrazovanje. Stoga je odluka njenih roditelja, dodaje, bila ispravna.

„Svi smo se odlično integrirali u novoj okolini. Tata i mama su oboje zaposleni i više su nego zadovoljni svojim primanjima i radnim mjestima. Ja sam nastavila srednjoškolsko obrazovanje, uprkos stranom jeziku, i sitnim poteškoćama na početku, te sam jedna od najboljih učenika u svojoj generaciji. Trenutno se pripremam za zadnji ispit ove godine nakon kojeg ću upisati Tehnički fakultet – smjer ‘User Experience Design’. Pored škole, našla sam i posao za školarce i studente. Radim petkom poslije škole i vikendima u outletu i zarađujem oko 450 eura mjesečno. Ovo je ujedno i moj prvi posao koji, ne samo da mi je pomogao da usavršim jezik, nego da i upoznam nove ljude, steknem nova iskustva i vještine, te pritom zaradim nešto sama za sebe i na neki način se osamostalim. To je, naravno, odlična prilika za sve mlade ljude i ogromna je šteta što u našoj državi ne postoji nešto slično i što svi mladi nemaju priliku da se na taj način angažiraju“, navodi Jasmina neke od prednosti života van BiH.

Hana Šabić (18) Krajijnu je napustala poslije završenog prvog razreda velikokladuške gimnazije 2016. godine. Prvo je otišla da se raspita u vezi daljnjeg školovanja, a Mannheim u Njemačkoj bio je grad koji je izabrala. S obzirom na to da joj je porodica jako važna, u Njemačkoj živi sa roditeljima, ali u BiH ima veliku i mnogobrojnu familiju s kojom je svakodnevno u kontaktu, te i često putuje u rodnu Veliku Kladušu.

‘Jednak zakon za sve’

„Život ovdje i život u BiH se po mnogo čemu razlikuje. Ovdje se puno više može naučiti u smislu prakse i postoji mnogo više mogućnosti i raznolikih sadržaja. Ono što BiH definitivno nedostaje jeste jednak zakon za sve. Ovdje se družim sa mnogo ljudi iz bivše Jugoslavije i znam da im je svima uglavnom razlog za odlazak daljnje školovanje i uređen život u smislu da se ovdje osjećaju mnogo sigurnije, da se mogu sami školovati i imati pored svega toga jedan ispunjen i bogat život. Uz male prosječne plaće, mnogi ljudi u BiH nisu u mogućnosti da svojoj djeci priušte dostojan studentski život ili pak samo studiranje i školovanje“, ističe Hana ključne razlike u životu u BiH i EU-u.

Tokom diskusije, na pomenutoj sjednici Skupštine USK, iznesena su i mišljenja da je ova sjednica bila isključivo kozmetičke prirode, odnosno da će se malo toga od 27 mjera koliko je predložilo Ministarstvo zdravstva USK u konačnici i realizirati.

Da će te mjere zaustaviti ili ublažiti masovni trend migracija lokalnog stanovništva, malo ko u Krajini vjeruje.