Reuf Brko u trenutku je izgubio cijelu porodicu Motorac koji je u subotu 13. decembra 1980. godine u ranim jutarnjim satima krenuo iz Bosanske Krupe prema Bosanskom Novom i Zagrebu naletio je u 5 sati i 20 minuta na teretni voz koji se kretao iz Bosanske Otoke u pravcu Bosanske Krupe. Došlo je do strahovitog sudara u naselju Podvran nadomak Bosanske Krupe, gdje su izginuli skoro svi putnici. U vozu se nalazilo 27 putnika, od kojih je poginulo 23. Preživjela su samo četiri putnika koja su bila teško ozlijeđena.
Evo, prošle su 42 godine od te strašne nesreće, a tuga i bol čovjeka nikako ne napuštaju kaže Reuf Brko 17.12.2022.godine govoreći za časopis STAV.
Teško mi je o tome čak i pričati, jer tog dana ja sam izgubio sve što sam imao i volio.
U samo jednom trenutku ostao sam bez kompletne svoje porodice.
Svi su izginuli: moja supruga Mevluda, sedmogodišnja kćerka Pamela i četverogodišnji sin Anes. S njima je bila i mala Anida, kćerka moje svastike koja je imala dvanaest godina.
Otpravnik vozova Reuf Brko, je rođeni Višegrađanin koji od 1970. godine živi u Bosanskoj Krupi.
U nastavku svoje teške životne priče kaže;
Tog dana ja sam radio kao otpravnik vozova u Željezničkoj stanici 'Grmuša' i otpremio sam motorni voz.
Kada sam čuo za nesreću, pojurio sam pješice u Krupu jer nisam imao auto.
Bila je jaka zima, visok snijeg.
Žurio sam i gajio nadu.
Bio sam kao van sebe.
Kad sam stigao u Podvran, imao sam šta vidjeti.
Krv, krhotine voza, mrtva tijela...
Među njima bila je moja familija.”
Zadnje riječi Reuf je jedva izgovorio. Glas mu je iznenada promukao, kao da ga nešto guši.
Zastade, a oči mu se navlažiše suzama – teškim muškim suzama kakve se kod čovjeka mogu vidjeti samo onda kad mu je posebno teško, preteško.
“Sve je ovo sudbina, od nje se ne može pobjeći”, nastavlja Reuf. “Moja supruga s djecom bila je zakasnila na voz koji je već bio krenuo.
Otpravnik ga je zaustavio kako bi mogli ući.
Moju familiju je čekala njihova sudbina.
Od nje se ne može pobjeći.
Svjestan sam toga.
Ja nikog od mrtvih ne mogu vratiti. Mogu samo moliti Dragog Boga da ih uvede u lijepi džennet.
Prihvatam Božiju odredbu, ali bol za familijom nosim četrdeset i dvije godine.
Znam da ova bol nikad neće prestati i da će, kad dođe suđeni čas, otići sa mnom u kabur.
Samo ja znam kako je to i oni koji su kao i ja izgubili svoj evlad.
Znate, čovjek može da ima puno rodbine, prijatelja, braće, sestara, ali dijete ne može niko zamijeniti. Rana za djecom je rana koja stalno boli i koja probada.
Nakon toliko godina Reuf je stekao porodicu i kćerku Anelu.
Rodila se 87’ godine,a prije dva dana i nju je Bog pozvao sebi.
Ako TUGA ima ime,onda se ona zove Brko Reuf.
Krupa je mali grad i svi se medjusobno poznajemo.
Puno puta sam Reufom pio kafu uz ugodno ćaskanje i roditeljske savjete.
Cijela naša zajednica je pogodjena smrću sad i njegove kćerke.
Molim dragog Allaha da nas sviju sačuva ovakvih životnih iskušenja.
Molim te Gospodaru olakšaj našem Reufu tugu i bol,a u Džennetu sjedini njegovu porodicu.”- zaključio je Almir Hasanagić Jaro.
