Dana 22. oktobra 1992. godine pripadnici srpske paravojne formacije „Osvetnici“, kojom je komandovao Milan Lukić, oteli su 16 osoba bošnjačke nacionalnosti koji su iz sela Sjeverin autobusom pošli na posao u Priboj.
Autobus je zaustavljen u selu Mioče (Rudo, BiH), na putu za Priboj, a tom prilikom su iz autobusa izvedeni samo pripadnici bošnjačke nacionalnosti – 15 muškaraca i jedna žena. Kamionom koji je bio parkiran ispred kafane „Amfora“ odvezeni su u hotel „Vilina Vlas“ u Višegrad.
Poslije nekoliko dana psihičke i fizičke torture, civili su strijeljani, a tijela su bačena u Drinu. Sve žrtve su bile državljani Savezne Republike Jugoslavije. Za ovaj zločin Okružni sud u Beogradu je osudio Đorđa Ševića na 15 godina zatvora, te Dragutina Dragićevića, Milana Lukića i Olivera Krsmanovića na po 20 godina zatvora.
"Sjeverin je tužna priča o protjerivanju Bošnjaka iz Sandžaka. Ona pokazuje da su ljudi u tom području doživljavali represiju samo zbog drugačijeg imena, a o tome se danas malo govori", kazao je u povodu 28. godišnjice Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a.
Dodao je da nam Sjeverin pokazuje da slučaj otmice nije bio nikakav unutrašnji rat u Bosni i Hercegovini, nego otvorena agresija prema osobama druge etničke pripadnosti.
"U tom slučaju nije bilo važno da li ste državljanin SR Jugoslavije ili Bosne i Hercegovine, nego je presudno bilo što se zovete drugačije“, ističe Ćudić.
Ovom prilikom podsjećamo na ubijene civile iz Sjeverina, a to su: Alija Mandal, Derviš Softić, Esad Džihić, Idriz Gibović, Hajrudin Sajtarević, Medredin Hodžić, Mehmed Šebo, Meho Hodžić, Mevlida Koldžić – Hodžić, Mithad Softić, Mujo Alihodžić, Mustafa Bajramović, Muzafer Hadžić, Ramahudin Ćatović, Ramiz Begović i Sead Pecikoza.
