Šesnaestogodišnja Ajla Selimović sa svim peticama zaključila je školovanje u Osnovnoj školi „Mramor“ kod Tuzle. Njen životni put bio je izuzetno težak, ali zahvaljujući roditeljskoj ljubavi i borbi ona je uspjela srušiti barijere i pobijediti predrasude te kao učenica odlikašica predati papire za upis u Srednju medicinsku školu u Tuzli.
“San mi je bio da upišem medicinsku školu. Od svojih pet godina uvijek sam govorila da ću postati doktorica, tako da kada je došlo vrijeme da se upišem u srednju školu bilo je bez ikakvog razmišljanja”, kaže Ajla Selimović u razgovoru za Anadolu Agency.
Nedavno je napisala tekst o svom životnom putu. Osnovno školovanje pamtit će po lijepim stvarima, uprkos činjenici što je bilo uspona i padova. Samostalno je prohodala onoga dana kada je krenula u prvi razred osnovne škole.
“Kao što sam napisala u tekstu, rođena sam prijevremeno, bila sam u inkubatoru, imala sam moždano krvarenje pri rođenju i već tada sam bila životno ugrožena. Od šestog mjeseca života krenula sam na fizikalne terapije… I onda, neko je govorio da neću preživjeti, neko da, i ako preživim, da ću biti kao biljka i da neću moći ništa, svašta nešto… Ali, eto, moji roditelji nikad nisu odustali od mene i borili smo se svim silama.”
Devet godina, svaki dan, roditelji su je odvozili i dovozili iz škole. Ona im je vraćala odličnim ocjenama i bespoštednom borbom. Dok se sjeća tih dana, Ajli suze teku niz lice. Samo oni koji su bili u njenoj blizini znaju kakva je bila njena i borba njenih roditelja.
“Moji roditelji, Selmir i Nađa, oni su se maksimalno žrtvovali za mene. I uvijek ću im biti zahvalna zbog toga”, govori naša sagovornica.
U svijetu mnoga djeca žive sa cerebralnom paralizom. Gotovo 16 godina Ajla se bori sa tom dijagnozom svjesna činjenice da svakodnevno mora vježbati kako bi održala kondiciju.
“Imam kod kuće statični bicikl i steper, svakakvih sprava koje mi pomažu. Većinu dana provodim vježbajući, pogotovo u ovo vrijeme kada nisam išla u školu, većinu dana sam provela u vježbanju da bih održala kondicijsku spremu“, govori Ajla.
Životni san joj je da završi medicinsku školu, a potom i fakultet. Predala je dokumentaciju za upis i očekuje da će biti primljena, jer ima prosjek 5.0. Za razliku od osnovnog školovanja, u srednju školu će morati ići u 10-ak kilometara udaljenu Tuzlu. Za Ajlu i njene roditelje najoptimalnije rješenje bi bilo dobijanje stana u Tuzli, koji bi privremeno koristili u vrijeme njenog školovanja. Ajla, koja govori tri svjetska jezika – engleski, španski i njemački – svojim primjerom je pokazala kako su čuda moguća.
