Tužioci međunarodnog suda u Haagu tvrdili su, u nastavku rasprave o žalbama na presudu Radovanu Karadžiću, da je bivši predsednik Republike Srpske ispravno proglašen krivim i osuđen za genocid u Srebrenici i terorisanje stanovništva Sarajeva tokom rata u BiH.
Odgovarajući na Karadžićevu žalbu na prvostepenu presudu kojom je osuđen na 40 godina zatvora zbog tih i drugih zločina nad Muslimanima i Hrvatima, tužioci su zatražili da ta žalba bude u potpunosti odbačena.
Tužiteljka Laurel Baig naglasila je da je dokazano da su srpske snage pod vrhovnom Karadžićevom komandom u julu 1995. počinile "najveće masovno ubistvo poslije Drugog svjetskog rata".
Po presudi, koju je citirala Baig, vojska i policija Republike Srpske strijeljala je, poslije pada Srebrenice, "najmanje 5.115" Muslimana, ostvarujući udruženi zločinački poduhvat ubijanja svih vojno sposobnih muškaraca.
"Karadžić je znao za taj plan, pridružio mu se i aktivno je učestvovao u njegovom sprovodjenju", rekla je tužiteljka.
"Lažnom premisom" ona je nazvala tvrdnju iz Karadžićeve žalbe da su sudije tu presudu utemeljile samo na "svojoj interpretaciji ...šifrovanog razgovora" koji je Karadžić telefonom vodio sa svojim povjerenikom u Srebrenici Miroslavom Deronjićem.
Karadžića je u razgovoru, 13. jula 1995, dva dana po padu Srebrenice, Deronjić obavjestio da je u obližnjem Bratuncu već oko 2.000 zarobljenih Muslimana i da se "još očekuje".
Po prepisu razgovora, čiji tonski zapis ne postoji, Karadžić je na to rekao da "sva roba mora biti smještena u skladište prije podneva sutra... ne u skladišta tamo, nego na drugom mjestu".
Raspravno vijeće je u presudi protumačilo da je Karadžić tako naložio da hiljade zarobljenika budu prebačene u Zvornik, gdje ih je Vojska RS u narednim danima strijeljala.
Tužiteljka Baig je, za razliku od odbrane, naglasila da je osuđujuća presuda zasnovana i na obilju drugih dokaza, a da razgovor sa Deronjićem odražava "trenutak u kojem se Karadžić aktivno uključio u srebrenički genocid".
"Karadžić je nadgledao i aktivno bio uključen u operaciju ubijanja" koje su sprovodile snage kojima je on, kao predsjednik RS, bio vrhovni komandant, kao što je presuda i utvrdila.
Tezu odbrane da je Karadžić u razgovoru sa Deronjićem zagovarao da zarobljenici budu poslati u vojni logor Batković kod Bijeljine, tužiteljka je odbacila, podsjećajući da nijedan srebrenički Musliman nije stigao u Batković.
"Karadžić je očigledno naredio Deronjiću da prebaci zarobljene u Zvornik da bi bili streljani, što se i desilo", kazala je Baig, dodajući da ni u jednom trenutku predsednik RS nije zaustavio operaciju ubijanja, niti tvrdio da je pogrešno shvaćen.
Tužiteljka Barbara Goy naglasila je da je Vojska RS, pod Karadžićevom komandom, 3,5 godine namjerno, neselektivno i neproporcionalno granatirala i snajperisala Sarajevo, ubivši i ranivši "10.000 civila".
Osim podjele grada, koja je bila jedan od strateških ciljeva rukovodstva RS, Karadžić je, zajedno sa generalom Ratkom Mladićem, napade na Sarajevo koristio kao "sredstvo pritiska na Muslimane i međunarodnu zajednicu da prihvate srpske zahtjeve".
Na Karadžićevu tvrdnju da su "Muslimani gađali same sebe", tužiteljka je uzvratila da je prvostepenom presudom utvrdjeno da se to dogodilo "u neznatnom broju slučajeva".
Baig je "nevažnim" nazvala da li je Armija BiH "provocirala" VRS da puca po gradu, naglasivši da je važno da li je taj odgovor bio u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom.
"A nije bio, jer je ili nesrazjmeran ili direkno usmjeren na civile".
Kao što je utvrđeno prvostepenom presudom, "Karadžić je kontrolisao vojsku...i imalo je namjeru da širi teror" po Sarajevu, rekla je tužiteljka.
Nasuprot odbrani, zastupnica optužbe tvrdila je da je Karadžić ispravno osuđen i za eksploziju na pijaci Markale koja je, 5. februara 1994, ubila 67 gradjana, a ranila više od 140.
Goy je kazala da je presudom utvrđeno da je minobacačka granata na Markale doletjela iz pravca poznatog položaja VRS, sa kojih je na grad, tokom rata, bilo ispaljeno "30.000 do 40.000 projektila".
Zastupnice optužbe zatražile su da bude odbačen i proceduralni dio Karadžićeve žalbe u kojem je tvrdio da nije imao pravično suđenje.
"Karadžić je s pravom osuđen kao protagonista četiri udružena zločinačka poduhvata, imao je pravično suđenje i nije dokazao da bilo kakvu pravnu nepravilnost ili činjeničnu grešku u presudi", zaključila je tužiteljka Goy.
U nastavku današne rasprave, apelaciono vijeće sudskog Mehanizma, pravnog nasljednika Haškog tribunala, saslušaće žalbu tužilaštva.
Tužioci su se žalili na dio presude kojim je Karadžić oslobođen optužbe za genocid u još sedam bosanskih opština, a zatražili su i da mu kazna bude pooštrena na doživotni zatvor.
Karadžića je Haški tribunal, 24. marta 2016, proglasio krivim za genocid u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992-95.
