Kako se osjećam? Još uvijek se bojim - priznaje nam u četvrtak Goran Nedeljko, Čakovčanin koji je prebolio covid-19. Dan ranije, u srijedu, 23. rujna, na Saveznom sudu u Beču održano je prvo ročište po tužbama turista i radnika iz mondenog austrijskog skijališta Ischgla protiv austrijske države. Goran Nedeljko jedan je od onih koji će tužiti Austriju.
On nije bio u Ischglu, zarazio se u drugom skijalištu jednake sudbine, Flachauu. Turistima i zaposlenima nije bilo rečeno pravo stanje u vezi covida-19. Mnogo ih se razboljelo, neki s jače izraženim, drugi sa slabijim simptomima. Svi jednako u strahu od, na početku pandemije u Europi, slabo poznatoj bolesti.
Austriju tuže jer su se izostankom pravovremene reakcije inficirali virusom. Atipična šlampavost Austrijanaca mnoge je potaknula na sud da se pojava zaraze pokušala zataškati. Zarada na austrijskim skijalištima mjeri se u milijunima eura i prekid sezone veliki je gubitak. Svog se dijela novca, vjeruju tužitelji, austrijska država nije željela odreći. I time je neposredno utjecala na širenje zaraze.
Tužitelji smatraju da su skijališta morala biti zatvorena barem tjedan dana prije nego što jesu. Tada, vjeruju, ne bi bilo ni sveopćeg kaosa 13. ožujka, kad je austrijski kancelar Sebastian Kurz naložio karantenu za Ischgl i okolicu, jer su turisti samo dan ranije još uvijek pristizali na mondene lokacije. Budući da u lokalnim i svjetskim medijima nije bilo ni riječi o covidu-19 u austrijskim Alpama, bili su uvjereni da je bolest lokalizirana.
To je austrijskim i njemačkim medijima rekao poslovni čovjek iz Münchena koji je 12. ožujka došao u Tirol. Nakon samo jednog poslovnog se ručka, pisala je Slobodna Dalmacija, teško se razbolio.
Skijalište Flachau kod Schladminga zatvoreno je četiri dana nakon Ischgla, 17. ožujka.
Iz austrijskih se Alpi zaraza počela nezaustavljivo širiti Europom.
Pivo s članovima uprave Porschea
Kad su bolesni skijaši iz 45 svjetskih zemalja počeli masovno slati pritužbe bečkoj Udruzi za zaštitu potrošača, prvi čovjek udruge Peter Kolba sugerirao im je tužbu protiv države Austrije.
Tisuću njih ga je poslušalo. Među njima je bio i Goran Nedeljko.
- Čim sam u Spiegelu pročitao medijski poziv Petera Kolba da se udruzi jave svi koji su zaraženi covidom-19 na austrijskim skijalištima, odmah sam sjeo za kompjutor i napisao dopis. Uz njega sam priložio svoju povijest bolesti i dodatnu medicinsku dokumentaciju. Nije važan novac, nego činjenica da je netko iz osobnih interesa riskirao moje zdravlje - ljut je Nedeljko. Istovremeno je frustriran, ali i sretan. Njegov imunitet na covid-19 danas je na zavidnoj razini.
- Redovito se odazivam na pozive čakovečkih epidemiologa da dam krv i putem nje analiziraju, laički rečeno, moj imunitet na covid-19. Nit’ se mogu zaraziti, nit’ sam zarazan. Po izlasku iz bolnice status imuniteta je bio 2,6, danas je, nakon više od pola godine, 1,29. Imunitet mi je, dakle, za pola godine pao za samo tridesetak posto. Puno je još do 0, koju imaju svi koji nisu preboljeli covid-19 - govori za Jutarnji.
Kao i mnogih godina do sada, Nedeljko je vodio školu skijanja u Flachauu. Uz Hrvate, redovite goste, skijanju je naučio i puno Rusa, Norvežana, Iračana...
- Kad radim, navečer ne izlazim. Tek poslije znam popiti pivo s polaznicima. Sve su to redom svjetski biznismeni, a zadnja grupa prije zatvaranja bili su članovi Uprave Porschea. Jedne sam večeri, sredinom ožujka, popio pivo s austrijskim bračnim parom i ujutro krenuo za Čakovec. Planirao sam ostati nekoliko dana. Tri dana kasnije započeo je lockdown. Nema vraćanja. Punih desetak dana sam se osjećao skroz dobro i živio uobičajenim ritmom, da bih 21. ožujka dobio temperaturu i počeo lagano kašljati. Bili su to prvi, ujedno i jedini simptomi covida-19, koji su me mučili samo dva dana.
U bolnicu sam otišao odmah i test je pokazao da sam pozitivan. Pretrnuo sam, zaledio se. Nije mi bilo jasno. Znam kako živim. Zdrav sam, bio sam na svježem zraku na 2000 metara nadmorske visine. Ne izlazim, ne hodam po klubovima. Ali bolest, očito je, ne bira - ispričao je Goran Nedeljko za Jutarnji još tada, dan prije nego što će iz čakovečke bolnice otići doma na još deset dana samoizolacije. Odradio je, kaže, i više od propisanog. Od 16. travnja službeno je od covida slobodan čovjek. Bio je 100. osoba u Hrvatskoj izliječena od covida-19.
Poslije je još dugo trajao lockdown. Njegov je lokal, kao i svi drugi, bio zatvoren, a kretanje ograničeno. Pa je i dalje bio doma. I popravio, pofarbao, zalijepio, zaštemao sve što je dotad mjesecima bilo na čekanju jer je uvijek imao prečeg posla.
Međimurje je malo i vijest o njegovoj bolesti brzo se proširila. Počeo je, kaže Nedeljko, linč. Kad se sjeti kroz što je prolazio, oči mu se zamagle.
- Linč koji sam proživio ne bih poželio nikome. Čak ni onima koji su ga željeli meni. ‘Tak mu i treba’, ‘Nek’ crkne’, ‘Morao se preseravati i ići na skijanje u vrijeme korone’, ‘Zarazio je cijeli grad’... Napadali su me u Facebook grupi ‘Čakovčanci i Čakovčanke’ ljudi koji me uopće ne poznaju. Ne znaju da sam ja na skijalištu radio, a ne zabavljao se. I da sam kojim slučajem išao kao turist, zar to nekome daje pravo da me izvrgne linču? - pogodilo ga je to tada. Pogađa ga i danas kad se sjeti.
Goran Nedeljko jedan je od onih s kojim su ljudi voljeli biti u društvu. Profinjen, ali nije umišljen, elokventan, easy going. Bio je pozivan i pozivao je. Njegovim su se pozivima odazivali. Da bi ga, kad se razbolio, željeli “razapeti”.
- To je prestalo tek nakon priče iz bolničke sobe za Jutarnji. Baš sam se razočarao u ljude. I u one iz svojeg, dotad, bliskog kruga. Lista prijatelja drastično se smanjila. Jedan od tada najboljih prijatelja, s kojim sam provodio puno vremena, ne želi uopće ući u moj lokal kad sam tamo. Boji se zaraze. Dođe kad me nema, vele mi konobari, pa ispituje jesam li opet bolestan. I pita njih jesu li se zarazili. Sitna duša - priča točno pet mjeseci nakon ozdravljenja Goran Nedeljko.
S njim smo se našli u Varaždinu. Otkad smo zadnji put razgovarali telefonom i vidjeli selfije koje nam je poslao iz bolničke sobe, glas mu se nije promijenio, no boja tena jest. I dalje je optimističan, no onda je bio blijed, a danas je fino preplanuo. Ljeto je proveo kao skiper na moru.
Kao i na skijanju, Nedeljko na moru radi za uspješne biznismene. Vjeruju mu.
- Znaju li da je ste preboljeli koronu? - pitamo.
- To je prvo što im kažem po pozivu. I to je dodatni bonus da žele sa mnom. Pozitivan bumerang. Jer sam imun i ne mogu ih zaraziti - dobro se osjeća. Nedeljko govori četiri strana jezika, što mu je u poslu, na moru i skijalištima, dodatni plus.
Što misle o skiperu koji je prebolio covid-19, govori sljedeća situacija. Kanadski biznismen želio je za kćer i društvo organizirati kratko putovanje. Bili su maturanti, a na maturalac zbog covida nisu išli. Stoga je biznismen unajmio Nedeljka da ih jedrilicom vozi po Jadranu, uči ih jedriti, kuhati na brodu, snalaziti se i paziti da u lukama poštuju sve epidemiološke mjere protiv covida-19.
Je li s ovog omiljenog skijališta doista krenulo sve u Europi: ‘Svi su bili natopljeni virusom‘
- Tko će ih bolje čuvati nego ja, koji sam prebolio bolest i prošao sve strahove koje ona nosi pa pušem i na hladno. Hvala Bogu pa ne znate kako je to gledati kroz prozor bolničke sobe s petog kata i promatrati svakog čovjeka koji dolazi u bolnicu. I misliti si je li to netko koga ste vi zarazili. Mislim da bih se bacio s petog kata da sam prepoznao nekoga - govori. Takav se netko nije pojavio.
Ekipa maturanata krenula je na studij. Svi odreda upisali su neki od Ivy League britanskih sveučilišta.
Goran Nedeljko je zapravo presedan. To što se nitko od njegovih 55 kontakata nije zarazio, ravno je čudu. Ipak, zbog njega je u samoizolaciji završila većina čakovečkih ugostitelja, a i gradonačelnik Stjepan Kovač.
Grad je organizirao sastanak s ugostiteljima zbog mjera protiv covida-19, na kojemu je bio i Nedeljko. On je vlasnik jednog od najpopularnijih čakovečkih kafića, preko puta ulaza u Županijsku bolnicu Čakovec.
Ne zna opisati koliko mu znači da nikoga nije zarazio. Prevelika je to emocija. Isto kao što ne može reći kako se osjećao u svibnju, kad je došao u Flachauu po svoje stvari. Ostale su ondje u ožujku, kad je doma išao samo za produženi vikend, a ostao pola godine.
- Stvari su me dočekale oprane, ispeglane, posložene na vješalicama. Gazda Rupert i obitelj su nevjerojatni ljudi. Znam da je njemu teže što sam se zarazio nego što je bilo meni. Zvao me u bolnicu i pitao može li pomoći, treba li mi što. Zbog tih se ljudi svake godine vraćam u Flachauu. Idem i sad, oko Božića.
Ove godine na skijalištima vrijede nova pravila. Recimo, u gondolu umjesto redovnih osam može četvero ljudi, i to pod uvjetom da se međusobno poznaju. Na skijalištima je obavezno nošenje bufa ili vizira, a maske ne trebaju samo ljudi koji jedu. Kad stignem u Flachauu, počinjem pripremati školu skijanja.
Prvi dolaze Hrvati. Od 2. do 9. siječnja ondje je hrvatski skijaški tjedan. Mi Hrvati, jadni, imamo peh da idemo skijati kad je najskuplje, taj prvi novogodišnji tjedan. Pametne su nam vlasti tako složile praznike. Kad na skijanje ne ide nitko osim najbogatijih - bedasto mu je.
Nakon sezone iz pakla domaćini su se, rekao je Rupert Nedeljku, familijarno okupili kod jednog od njih i samoizolirali se na 30 do 40 dana. Samoinicijativno.
- Bilo ih je strah da jedni druge ne zaraze - kaže.
Strah od bolesti
Kad je u ožujku otišao iz Flachaua, bilo je oko 70-ak zaraženih domaćina i on zna za sedmero, osmero kolega s posla.
Animator Gianni četiri je dana imao temperaturu, test je bio negativan. Taman kad je trebao poći doma, temperatura je skočila na 40 i Gianni je završio na respiratoru. Pozitivan je sedam dana bio na rubu. Ozdravio je. Koliko je turista s virusom otišlo iz Flachaua, nije poznato. Razmilili su se po svijetu.
- A ja? Bojim se danas kao i onda. Strah nije nestao. Tako se i ponašam. Prije dva tjedna, recimo, u marini sam krenuo u WC.
Šestero muškaraca je čekalo u redu. Nije bilo šanse da ostanem. Okrenuo sam se i otišao. Iako znam da sam imun. Znači, latentni strah je uvijek tu. Možda i neki PTSP. Tko zna? Koliko se bojim za sebe, toliko i za ljude oko sebe. Imao sam sreću i prošao dobro jer sam u momentu zaraze iza sebe imao 110 dana skijanja. Pet sati svakodnevno. Imunitet je bio ekstremno jak.
Unatoč mojim godinama - smije se.
Iako je naizgled sve isto, život mu se nakon bolesti promijenio. Bojazan koja ga obuzme u potencijalno rizičnoj situaciji neugodna je. Pojavi se u, za njega, neosviještenom trenutku. Mozak alarmira opasnost.
- Ali ja sam optimist, borim se. Ovo je nelagodno, ali ne možeš se zatvoriti u kuću. Prolupaš, pukneš - siguran je.
Zbog svega je odlučio odazvati se pozivu Petera Kolbe.
Zasad su podignute četiri optužnice. Do kraja rujna će Peter Kolba imati šest do osam testnih slučajeva.
- Radi se o ljudima iz Njemačke, Švicarske i Austrije. U dva je slučaja ispostavljen odštetni zahtjev od po 100.000 eura. U jednom je došlo do smrtnog ishoda, a u drugom je osoba bila na respiratoru, kasnije i na rehabilitaciji - rekao je Kolba.
Kada vidi kako država Austrija “diše” i ima li volju obeštetiti stradale, tada će, najavljuje, kolektivnom tužbom potražiti pravdu i za sve ostale, među njima i Hrvate.
Većina oštećenih o kojima govori Kolba su se zarazili u “alpskoj Ibizi”, u skijalištu Ischgl. Nedeljko ne zna je li se još netko osim njega javio iz Flachaua.
Kolba vjeruje da će do sudskog postupka trebati najmanje pola godine do godinu dana.
Po njemu su svi pogriješili. Od općinski i regionalnih vlasti, do države Austrije. Ali državu tuži jer je savezni ministar taj koji je odgovoran za zdravlje svih na tom teritoriju.
