Matthias Blocher, rođen je kao Vilić Ziris, i 32 godine pokušavao je da pronađe svoju biološku majku kojoj se od 1972. godine gubi svaki trag.
"Od 1972. godine gubi joj se svaki trag, vjerujem da se vratila u svoje rodno mjesto Mutnik u Cazinu. Već 32. godine bezuspješno pokušavam da pronađem svoju majku, tako da sam se odlučio da sa svojom pričom obratim se široj javnosti, u nadi da ću na taj način pronaći svoju majku", izjavio je prije nekoliko dana nadajući se da će je, nakon mnogo prevaziđenih prepreka, konačno pronaći i upoznati.
No, na svu žalost, žarka želja da konačno upozna svoje roditelje, Matthiasu se nije ostvarila.
Prema potvrđenim informacijama, njega je potraga za davno izgubljenom majkom odvela čak u Srbiju (Mali Zvornik), gdje je saznao da je njegova majka Munira Vilić preminula još 2011. godine.
Da bi cijela priča bila još tužnija, nedugo nakon tog saznanja, dobio je i potvrđene informacije da je i njegov biološki otac preminuo.
Iako je potraga za davno izgubljenim roditeljima okončana tužno, Matthias je sretan jer uprkos svim preprekama nikada nije odustao od želje da konačno sazna šta se s njima dogodilo, a pri tom je saznao i da su bili divni ljudi.
Ovom prilikom, Mathhias Blocher se zahvaljuje svim ljudima koji su na bilo koji način pomogli u potrazi njegovih roditelja.
"Draga familijo i prijatelji, ovim putem vam se želim zahvaliti na pomoći u mojoj potrazi za svojim korijenom. Na prvom mjestu Alma Ho, bez njene pomoći ne bih imao snage preći ovaj put. Isto se zahvaljujem Sargon Skrgic i Nevenka Dragiša, njihove informacije su me dovele do daljih saznanja.Moj strah i moje brige su se ispostavile kao neosnovane. Cijela moja familija me želi upoznati i sretan sam zbog toga.Nažalost se ispostavilo da su mi oba roditelja mrtva.
Od mnogih sam čuo da su bili divni ljudi i to me čini sretnim! Definitivno ću za par mjeseci posjetiti Bosnu, upoznati domovinu i svoj korijen. Radujem se svakom članu familije koji me želi upoznati. Već sad se radujem tome, sretan sam i zahvalan!
Imam puno dajdži, stričeva, tetki, rodica, rođaka, sestru i njenu djecu. Sa nekima od njih sam već u kontaktu i obostrano osjećamo duhovnu povezanost. Vaš odziv na moju potragu mi je nevjerovatan i za mene neshvatljiv u pozitivnom smislu riječi.
Zahvalan sam vam zajedno sa jednim od dajdži moje majke.Puno lijepih pozdrava iz Njemačke.
Već grlim one koje ću imati čast upoznati ih. Sa prijateljskim pozdravima, ljubavlju i zahvalnosti"
Matthias "Ziris"
