Čim je završen sastanak Joea Bidena i Recepa Tayyipa Erdogana u Ženevi analitičari su se počeli pitati kako se turski predsjednik spasio i čime je „spasio svoju kožu“. Jasno je da na tri neuralgične tačke u svijetu Turska može odigrati posredničku ulogu u korist Amerike, a to su Afganistan, Palestina i Bosna i Hercegovina. Naravno, postoji još mnogo toga što koincidira sa američkim geopolitičkim interesima gdje Turska može dati svoj doprinos i angažman, ali u ove tri tačke se dirketno sudaraju rusko-američki interesi.
Već je Turska ponudila svoje usluge oko osiguranja aerodroma u Kabulu nakon povlačenja američkih trupa iz Afganistana, a mnogi analitičari procjenjuju da je nakon pada Benjamina Natenyahua u Izraelu došao „kisindžerovski trenutak“ za pregovore sa Palestincima na koje Erdogan može utjecati čak više i od Irana, najvećeg saveznika Hamasa. U Bosni i Hercegovini je situacija jednako slična onoj u Afganistanu kao i u Palestini gdje na drugoj strani američkih interesa direktno stoji Rusija.
Kao da se Erdoganu žurilo da se dokaže Bidenu pa se odmah sastao sa hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem u sklopu sastanku na vrhu Procesa suradnje u jugoistočnoj Evropi (SEECP).
“Jedna od tema bila je i Bosna i Hercegovina, pri čemu sam naglasio kako je Hrvatskoj posebno važno da su sva tri konstitutivna naroda u BiH jednakopravna, osobito Hrvati kao malobrojniji. U procesu dogovora unutar političkih stranaka i institucija BiH važno nam je da se postigne konsenzus i o reformi izbornog zakonodavstva, pri čemu sam tražio podršku Turske. Naravno da Turska ima u političkom smislu bliže odnose s Bošnjacima u BiH, u konačnici i s političkom strankom SDA, pa je zato važno da mi, i Turska i Hrvatska, u dijalogu s nama bliskim i prijateljskim institucijama i strankama tražimo rješenje koje će omogućiti da se svi narodi i građani u BiH osjećaju zadovoljno”, rekao je Plenković nakon sastanka.
Potom je turski predsjednik pri povratku u Ankaru telefonski razgovarao sa tročlanim Predsjedništvom BiH.
A, onda je uslijedila senzacionalna vijest da je predsjedavajućem Predsjedništva Bosne i Hercegovine Miloradu Dodiku u Antaliji uručena promotivna poštanska marka s njegovim likom. Album sa poštanskim markama sa njegovim likom, Dodiku je uručio predstavnik ministra vanjskih poslova Turske Mevluta Cavusoglua.
Počasna poštanska marka s likom Milorada Dodika izdata je povodom 25 godina Samita Procesa saradnje u jugoistočnoj Evropi. Ona je promotivnog karaktera i neće biti u opticaju u poštanskom saobraćaju. To što su ovu sramotu režimski mediji željeli ublažiti činjenicom da je istu plaketu dobio i bošnjački ‘(še)fikus’ Šefik Džaferović, te da je odobrovoljeni Dodik potpisao nekakvu deklaraciju o NATO-u, ništa ne mijenja stvari. Koliko god se ovo moglo tretirati populističkim gestom, on je za bosanske muslimane uvrjedljiv i ponižavajući. Nema toga koga ovaj gest nije posjetio na riječi srpskog krvnika Ratka Mladića koji je rekao da je pokolj bosanskih muslimana u Srebrenici osveta Srba dahijama Turcima.
Ovo jeste stil turske diplomatije. Kad to rade radi sebe, koga briga za loš dojam. Ali niko ih nije ovlastio da to čine u ime bosanskih muslimana. Ovo jeste diplomatski skandal kojeg su trebali osuditi svi bosanski političari, a posebno udruženje Majke Srebrenice. A nisu!
Turske vođe, sultani i predsjednici su mnogo puta kroz historiju izdali bosanske muslimane. Najgoru izdaju učinio je turski predsjednik Sulejman Demirel kada je u dogovoru sa Richardom Holbrookeom pozvao predsjednika RBiH Aliju Izetbegovića u Ankaru da bi izvršili pritisak na njega da pristane da se drugi entitet nazove Republika Srpska. Zbog tog čina izdaje Milorad Dodik može Tursku zvati majkom Republike Srpske. Kao što bošnjački lideri, posebno Bakir Izetbegović, zbog ovog gesta priznanja Dodiku trebaju Erdoganove inicijative o političkoj stabilizaciji Bosne i Hercegovine gledati sa dosta skepse.
Da li je to predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović već uočio pa je uputio pismo predsjedniku Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Bosne i Hercegovine Draganu Čoviću koje se odnosi na implementaciju Političkog sporazuma o principima izmjena izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine.
Izetbegović je u pismu ocijenio da je pregovarački format koji obuhvata samo predstavnike SDA i HDZ-a BiH iscrpio svoje mogućnosti, te da je SDA spremna nastaviti pregovore, ali isključivo u formatu koji bi okupio predstavnike svih parlamentarnih stranaka, te domaće i strane pravne eksperte u savjetodavnom kapacitetu.
Kako god, ovaj Izetbegovićev potez treba pozdraviti. Pošto se već špekuliralo da je Erdogan „prekrižio“ Izetbegovića, moguće je da je upravo zbog ovih razloga.
