Američki predsjednici su odavno razradili stratešku viziju koja će voditi njihovu vanjsku politiku, fokusirajući se na određenog neprijatelja ili prijetnju, bez obzira da li se radi o komunistima, arapskim nacionalistima ili "nasilnim džihadistima". S obzirom da je komunizam poražen, arapski nacionalizam u krizi, a "sunitski džihadisti" u bijegu, administracija Donalda Trumpa je u Iranu utjelotvorila svog neprijatelja.
Nakon godine konfuzije i neizvjesnosti, revidirana američka doktrina usmjerena na Bliski istok, ali s direktnim implementacijama za Jugoistočnu Aziju, Evropu i Rusiju, napokon dobija svoj pravi oblik, zbog razloga koji mogu najbolje biti objašnjeni uz efektivni i nezaboravni akronim I.S.R.A.E.L.
I za Iran
Predsjednik "za velike dogovore" je konačno odbacio "loše ispregovarani" iranski nuklearni sporazum kako bi izvršio pritisak za postizanje sveobuhvatnijeg sporazuma, koji omogućava inspekcije bilo gdje i bilo kada u Iranu te koji garantira da Teheran nikad ne dođe na korak od programa nuklearnog oružja.
Nikada.
Ovdje nema apsolutno nikakvog iznenađenja. U januaru je Trump upozorio: "Niko ne smije sumnjati u moju riječ. Rekao sam da neću potvrditi nuklearni sporazum – i to nisam uradio. Također ću ispuniti ovo obećanje. Ovim pozivam ključne evropske države da se pridruže Sjedinjenim Američkim Državama u popravljanju značajnih nedostataka u sporazumu, borbi protiv iranske agresije te u podršci iranskom narodu. Ako druge zemlje ne budu djelovale tokom ovog perioda, okončat ću naš sporazum s Iranom. Oni koji, iz bilo kojeg razloga, odluče da ne sarađuju s nama, stat će na stranu nuklearnih ambicija iranskog režima i bit će protiv Irana i miroljubivih nacija svijeta."
Od tada je američki predsjednik po svojoj želji uspio imenovati tim za nacionalnu sigurnost. I sada je spreman povući se iz nuklearnog sporazuma i pripremiti se za sveobuhvatni sukob s Iranom. Trumpov trio za nacionalnu sigurnost: John Bolton, Mike Pompeo i James Mattis - svi se slažu u vezi potrebe za suočavanjem s Iranom, jer vjeruju da režim reagira samo na prinudu i silu.
Nakon decenija obostrane demonizacije, Iran lako postaje zlikovac u priči o "Velikoj Sotoni" – rulja koja pali zastave, ajatolasi strogog lica, ideološko krilo osovine zla. Za njih, navodno, umjerena vlada Hassana Rouhanija može katkad biti taktična i pragmatična, ali i dalje ostaje dio iranske diktature.
Zato za Trumpovu administraciju svaki budući sporazum mora osigurati da Iran odustane od bilo kakve sumnjive nuklearne aktivnosti, okonča svoj balistički raketni program, ublaži svoje ratoborne regionalne aktivnosti te poništi svoju destabilizirajuću ideologiju. Što su zahtjevi koji se smatraju ponižavajućim miješanjem u iranski suverenitet i koje su podjednako odbacili i umjerenjaci, i "radikali" te zemlje.
Z za zavjeru Saudijske Arabije
Saudijska Arabija, Trumpov najnoviji najbolji prijatelj, najentuzijastičniji je pristalica napora usmjerenih protiv Irana – možda i više od Izraela. Rijad je iskoristio Trumpovo vanjskopolitičko uvjerenje i pohlepu da potakne i namami novog predsjednika protiv Irana sa stotinama milijardi dolara vrijednim ugovorima.
Malo je poznata činjenica da su Saudijska Arabija i Izrael poslije 11. septembra 2001. godine nagovarali na napad na Iran, umjesto na Irak. Kada su napori prema Bagdadu dobili na zamahu, dvoje neočekivanih saveznika su se zalagali za proširenje "rata protiv terorizma" na Iran, kako bi se "odsjekla glava zmiji". Ali, američki debakl u Iraku ne samo da je spriječio SAD da nametne promjenu režima u Iranu, već je, ustvari, ojačao utjecaj Irana u Iraku i u cijeloj regiji.
Želja Rijada da se bori s Iranom "do posljednjeg američkog vojnika" se možda nije materijalizirala, ali nema odustajanja. Ambiciozno novo saudijsko vodstvo je spremno uložiti svoje resurse, vojnike i snagu da se suočila s Iranom, kao u Jemenu, ako se Trumpova administracija pristane pridružiti. I Trump je pokazao naznake prihvaćanja ideja da SAD djeluje kao plaćenik, za pravu cijenu, primjerice u Siriji.
Prošle godine su Saudijci organizirali veliki skup lidera muslimanskog svijeta, minus Irana, kako bi odali počast i slušali čovjeka koji je, samo nekoliko mjeseci ranije, vrijeđao i njih. i njihovu vjeru. A ove godine su saudijski čelnici iskazali otvorenost za Trumpov "sporazum stoljeća", koji otvara put za nove odnose s Izraelom na štetu Palestine.
R za rastanak od Obame
Pristup predsjednika Trumpa ostavštini njegovog prethodnika je politički i strateški. Ali je, također, ličan: opsesivni nagon da se poništi sve vezano s Barackom Obamom. Tako da, čak i onda kad se slaže s Obamom, Trump se okreće protiv vlastitog impulsa kako bi svoj anti-Obama imidž ostavio neukaljanim.
On se može složiti s Obamom da je regija "u neredu" i da njeni ljudi trebaju sami rješavati svoje probleme, ali odstupanjem od nuklearnog sporazuma Trump je de facto SAD obavezao na dugotrajnu, neurednu i nasilnu uključenost u regiju u nadolazećim godinama.
Kada je Obama pomogao da se postigne sporazum s Iranom, on je odbacio primjedbe i zahtjeve Izraela i Saudijske Arabije, što je dovelo do tenzija bez presedana za obje zemlje. Trump, s druge strane, čini se spremnim prihvatiti njihovo strateško razmišljanje i osloniti se na njih da pomognu u očuvanju američkih sigurnosnih planova za Bliski istok.
Obama je možda prihvatio takozvano prekomorsko balansiranje između bliskoistočnih sila sa SAD-om koji gleda iz daljine, ali Trumpova doktrina vodi do prekomorskog korištenja sile koje bi SAD moglo dovesti u direktni sukob s Iranom.
A za aktivnu industriju oružja
Trumpova doktrina se oslanja na američku vojnu nadmoć i ekonomsku superiornost, što znači subvencioniranje i podržavanje američke industrije oružja. Kao komandujući američki trgovac, Trump je u prioritete stavio jačanje američkog izvoza oružja, čak i ako to dovede do nove utrke u naoružanju i potencijalno do razornijih ratova na Bliskom istoku i šire.
Zaljev je na vrhu liste američkih kupaca. Saudijska Arabija je sama potrošila više od 100 milijardi dolara na oružje prošle godine, što je dovelo do toga da se krunski princ te zemlje hvali saudijskom vojnom superiornošću i da udara u ratne bubnjeve protiv Irana.
Ako Iran odustane od nuklearnog sporazuma, moguće je da će se regija ne samo suočiti s utrkom u naoružanju, već i s potencijalno razornom nuklearnom utrkom.
E za elan Trumpa
Kada je Trump u pitanju, nemojte samo obraćati pažnju na ono što govori. Isplati se obratiti pažnju i na ono što radi. Njegove poruke na Twitteru su možda kontraverzne, čak i zabavne, ali njegove akcije su posljedične i bezobzirne.
On kaže: "Želim povući američke snage iz Sirije", nakon čega ih odluči zadržati tamo i poticati na sukob s Iranom i njegovim saveznicima. On kaže: "Pristat ću na ono što Izraelci i Palestinci odluče", ali prizna Jerusalem kao prijestolnicu Izraela i priprema se da Palestincima predloži/nametne konačan sporazum.
Oslanjanje na Saudijsku Arabiju i Izrael će se pokazati kratkovidnim, pogotovo jer je Trumpova administracija već otuđila evropske saveznike, zaprijetivši sankcijama svakom ko bude sarađivao s Iranom.
Premotajmo film nekoliko mjeseci unaprijed i gledajmo kako SAD povećava već brojne napade dronovima, pomorsko prisustvo i vježbe, vojne baze, tajne operacije i ratoborne aktivnosti protiv Irana i njegovih saveznika - koji su preuzeli kontrolu nad gradovima i regijama u Siriji i Jemenu i koji pobjeđuju na izborima u Iraku i Libanu.
Sučeljavanje s Iranom se neće završiti dodatnim američkim sankcijama, zasigurno ne bez sekundarnih sankcija evropskim, kineskim i ruskim kompanijama koje posluju s Iranom. To će otvoriti put za potpunu međunarodnu krizu, krizu koja bi mogla izolirati SAD, a ne Iran.
L za liderstvo
Možda je pusta želja tražiti od Trumpa da ostavi Bliski istok na miru, kao što sam pisao u noći njegovog izbora.
Da stavimo po strani njegovo nepoznavanje regije, osim aerodroma, golf terena i bogatih arapskih stanara koji žive u njegovim zlatnim tornjevima, čovjek nije pokazao interes za oblikovanjem ili transformiranjem regije, kao što su to radili neki njegovi prethodnici. Ustvari, on je iskazao želju da izađe iz posla gradnje nacija i nasilničkog ponašanja. Bez uspjeha.
Svaka američka administracija od Drugog svjetskog rata sebe je smatrala nezamjenjivom za dobrobiti i sigurnost regije. I sada Trump dijeli tu viziju nezamjenjivosti, koja se razvila od liberalne iluzije do opasne zablude od Iranske revolucije prije gotovo pet decenija.
SAD je postajao sve dublje ukorijenjen u Bliski istok sa svakom krizom, kao što je to briljantno napisao Andrew Bacevich u svojoj knjizi Američki rat za širi Bliski istok.
Ali, danas se čini da je zatvoren puni krug, jer se Trupova doktrina susrela s doktrinom Jima Cartera iz 1980, koja se može sažeti sljedećom deklaracijom: "Svaki pokušaj bilo koje vanjske sile da stekne kontrolu nad regijom Perzijskog zaljeva će se smatrati napadom na vitalne interese Sjedinjenih Američkih Država i takav napad će biti odbijen svim nužnim sredstvima, uključujući vojnu silu."
Trump, poput njegovih prethodnika, osigurat će se da ni jedna druga sila ili tijelo osim Sjedinjenih Američkih Država neće imati konačnu riječ u vezi rješenja arapsko-izraelskog sukoba, proliferacije ili upotrebe oružja za masovno uništenje, sigurnost Zaljeva, protok nafte i tako dalje. Čak ni Ujedinjeni narodi. Posebno ne UN.
Trumpova Amerika neće odustati od Bliskog istoka. Ako ste mislili da je Obamina doktrina zamislila isključivanje američkog učešća na Bliskom istoku, razmislite ponovno. SAD neće ostaviti nestabilnu regiju da Rusija i Iran njom dominiraju.
Poput njegovih prethodnika, Trump će se uzrujati i mrštiti zbog grešaka i neuspjeha njegovih prethodnika i zbog neugodnih problema regije, ali će i dalje hodati njihovim evanđeoskim putem pravednika kako bi spasio regiju od njenih demona. I, poput njegovih prethodnika, on neće razmatrati, a kamoli priznati, da su strategije i politike Sjedinjenih Američkih Država regiju učinile samo još haotičnijom, opasnijom i nasilnijom.
Sve ovo dovodi do pitanja: Kakva je tu veza između Izraela i I.S.R.A.E.L.-izacije američke vanjske politike? Ali, to je pitanje za neki drugi put. Bit će nastavljeno.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
