Safet Mušić, stručnjak za sigurnost, ističe da ovakve mjere zaštite nisu opravdane. “Nije jasno zašto političari imaju pratnju od dva ili tri vozila. Procjena ugroženosti koju provode nadležne institucije treba biti osnova za određivanje ovih mjera. Neki političari, posebno na nižim nivoima, vjerovatno vrše dodatni uticaj na institucije da bi dobili ovakvu zaštitu,” kaže Mušić. Posebno naglašava visoke troškove povezane s ovim mjerama. “Kada političar putuje, s njim idu vozač i tjelohranitelj, što uključuje dnevnice, troškove hotela, goriva i vozila. To su značajni izdaci,” dodaje Mušić.
Neki političari odbijaju zaštitu, što može ukazivati na to da se osjećaju sigurnije ili da imaju informacije da nisu u opasnosti. “Ako zaista postoje ozbiljne prijetnje, onda policijske agencije ne obavljaju svoj posao adekvatno,” smatra Mušić.
Lidija Bradara, predsjednica Federacije BiH, njeni zamjenici Igor Stojanović i Refik Lendo, premijer Nermin Nikšić, te predsjedavajući oba doma Parlamenta FBiH, među onima su koji imaju pravo na policijsku zaštitu i pratnju.
Vahidin Munjić, direktor Federalne uprave policije (FUP), objašnjava da FUP ima poseban odjel za osiguranje ličnosti koji broji oko 60 ljudi. “Sve ličnosti koje imaju pravo na osiguranje čuvaju timovi od tri do pet policajaca, ovisno o procjeni ugroženosti. Ukupno smo potrošili 2.168.748 KM na ovu svrhu,” kaže Munjić. On dodaje da tehnička zaštita uključuje videonadzor ispred stanova i štićenih objekata.
U slučajevima putovanja izvan BiH, političare obavezno prati najmanje jedan policajac. “Ako procjena pokaže potrebu, ide ih više,” navodi Munjić. Također, naglašava da FUP ne čuva osobe nakon isteka njihovog mandata, što je ranije bio slučaj na državnom nivou.
Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH (DKPT) nije odgovorila na upite o troškovima i broju štićenih osoba. “Ne možemo dati odgovore jer se radi o sigurnosnim i operativnim podacima,” naveli su iz DKPT-a.
Prema podacima iz 2023. godine, DKPT je u deset mjeseci potrošio oko dva miliona maraka na zaštitu 23 štićene osobe, od kojih su četiri iz prve kategorije (članovi Predsjedništva BiH i predsjedavajuća Vijeća ministara BiH), a 11 iz druge kategorije (ministri, predsjedavajući domova Parlamentarne skupštine BiH, glavni tužilac, predsjednik Suda BiH).
Srđan Traljić iz Transparency Internationala BiH smatra da ukupni troškovi zaštite ne bi trebali biti tajna. “Javnost ima pravo znati koliko se troši na zaštitu funkcionera. Ne ulazi se u operativne rizike, već se samo prezentuje ukupna cifra,” kaže Traljić. On također naglašava da korištenje službenih vozila i osiguranja u privatne svrhe tokom predizbornih kampanja nije etički prihvatljivo.
U Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) kažu da posebne mjere osiguranja preduzimaju na osnovu Uredbe i bezbjednosne procjene. “Štićene ličnosti uključuju predsjednika Republike Srpske, člana Predsjedništva BiH iz RS, predsjednika Narodne Skupštine RS, predsjednika Vlade RS, ministra unutrašnjih poslova i direktora Policije RS,” navode iz MUP RS-a. Također, ove mjere mogu trajati i nakon isteka mandata, u zavisnosti od procjene ugroženosti.
Mjere osiguranja su značajan izdatak iz državnog budžeta, a njihova opravdanost i transparentnost ostaju upitni u očima javnosti.
