Prije dvije godine za općinskog načelnika Velike Kladuše izabran je Fikret Abdić Babo. Iz zatvorske ćelije, gdje je 10,5 godina ležao zbog ratnog zločina, Babo se preselio u načelnički ured. Za svoje savjetnike, njih devet, izabrao je članove uže i šire obitelji, odnosno najvjernije sljedbenike iz Laburističke stranke. Prvi je ovo put u Bosni i Hercegovini da je za načelnika neke općine izabran ratni zločinac, što nikome u toj zemlji ne može biti dobra vijest, bez obzira što Fikret Abdić nekome predstavljao. Naprosto, Centralna izborna komisija nije vidjela prepreku Babinoj kandidaturi.
Što je Tito bio zakletim Jugoslavenima, to je Babo bio većini u ovom dijelu Krajine. A onda je došao rat u kojem je Babo radio ono što je najbolje znao: trgovao je. Trgovina kojom je, kako tvrdi, pokušao kupiti mir za Kladuščane, dovela je do bratoubilačkog rata naroda Cazinske krajine. Poginulo je između dvije i tri hiljade ljudi. Babo je, naime, odlučio surađivati sa Srbima i Hrvatima na razbijanju Bosne i Hercegovine, proglasio je autonomnost na dijelu teritorija koji je kontrolirao, što je službeno Sarajevo protumačilo i još uvijek tumači kao izdaju. Ratna vremena su u Kladuši podijeljena na prvu i drugu autonomiju. Prva završava privremenim padom Kladuše, a druga počinje ponovnim njezinim osvajanjem, u čemu su snagama Fikreta Abdića pomogle srpske vojne jedinice. U ratu je Babo trgovao sa svima. Od Hrvata je kupovao naftu, koju je prosljeđivao Srbima, dobivajući zauzvrat hranu i naoružanje. Dobivenu hranu prodavao je Bihaćkom kraju, ljudima protiv kojih je ratovao. U svemu i nakon svega, Babo je bio i ostao trgovac. Na koncu se ispostavilo da je slabo trgovao. Zaradio je tek presudu za ratni zločin. Dok je bio u zatvoru, obitelj mu je bila situirana vrlo dobro. Porijeklo novca kojim je obitelj Abdić raspolagala teško je precizno utvrditi. Međutim, teško da ćete pogriješiti ako pretpostavite da se u dobrom dijelu radilo o novcu što potječe iz krvave ratne trgovine. Abdićevi logori nisu se bitno razlikovali od logora na srpskoj ili hrvatskoj strani. Ako si tamo zaglavio nisi mogao biti siguran da ćeš izvući glavu.
Što se stanovnika Kladuše tiče, oni od rata nisu profitirali. Babu su smjerno pratili u izbjeglištvo, posjećivali ga u masama dok je bio u zatvoru, da bi na koncu dobar dio njih digao sidro i otišao u Sloveniju, Austriju, Njemačku ili dalje, čak do Amerike. A Babo? On sada preko svojih kćerki koje vode "novi politički projekat" zvani Laburistička stranka BiH, pokušava da se ugradi u Vladu Unsko-sanskog kantona. To mu je i pošlo za rukom 2016. godine, kada je SDA smjenila svog premijera Izudina Saračevića i uz podršku Laburističke stranke napravila novu vladu. Laburisti su to, naravno, debelo naplatili, a sada pokušavaju da realiziraju završni projekat preuzimanja Unsko-sanskog kantona, onog što Babi nije pošlo u ratu, i to putem pravljenja nove vlade zajedno sa SDA koja ima najviše mandata nakon ovogodišnjih izbora.
Da li će im to skupštinski zastupnici iz reda ostalih stranaka dozvoliti, vidjet ćemo. Ali zasigurno da Babo sa svojom porodičnom strankom nije igrač za potcjeniti i da će do kraja biti jako interesantno pratiti šta će se dešavati.