Brza i pouzdana internet-konekcija preko noći je postala posebno važna za nastavnički posao, a plaćaju je, iz vlastitog džepa, nastavnici i nastavnice.
U vrijeme kada je većina škola zatvorena, veliki broj nastavnica časove drži uglavnom preko interneta. Organiziraju videokonferencije, snimaju videoobjašnjenja i online zadatke na školske platforme, što znači i da najčešće prekoračuju protok podataka na koji su trenutno pretplaćene.
U SAD-u je, uprkos rasprostranjenoj online nastavi, tek 1% školskih distrikta na sebe preuzelo plaćanje računa za internet u slučaju nastavnika koji rade od kuće.
Brojke su takve da 96% nastavnica ima pristup bežičnoj konekciji koju same plaćaju, dok preostalih 4% živi u ruralnim područjima u kojima nemaju pristup uslugama bežičnog interneta, pa se moraju snalaziti tako što pronalaze mobilne hotspot mreže.
Nije neuobičajeno ni vidjeti nastavnike kako sa parkinga ili iz prostorija praznih škola pokušavaju stupiti u kontakt sa svojim đacima i na taj način nastaviti s poslom.
Mnogi od njih danas smatraju da školski distrikti i uprave škola trebaju razmotriti opciju plaćanja njihovih računa za internet.
Nastavnice danas rade napornije nego ikad. Njihov se svijet okrenuo naopačke. Novonastala situacija je veoma stresna i mislim da je ovo jedan od načina da im kažemo da cijenimo to što rade, kaže Matthew Gutierrez, upravnik školskog distrikta Seguin u Texasu, gdje je svih 500 nastavnika i nastavnica dobilo dodatnih 50 dolara mjesečno za troškove interneta.
Iako su federalne vlasti odvojile 13,5 milijardi dolara u svrhu pomoći zajednicama koje je pandemija pogodila, mnogi analitičari smatraju da će biti potrebne milijarde dolara kako bi se spriječilo masovno otpuštanje nastavničkog kadra u budućnosti.
U drugim distriktima planiraju, počev od septembra, jednu vrstu hibridne nastave, gdje će neki nastavnici (oni koji to odaberu) moći raditi od kuće ukoliko se ustanovi da su bili izloženi virusu. Bilo kako bilo, plaćanje računa za internet još uvijek je znak dobre volje, a ne obaveza u SAD-u.
Ostaje nam da vidimo da li će i u kojoj mjeri, u našoj zemlji, biti olakšan rad radnicima u obrazovnom sistemu i da li će se takva praksa primjenjivati i u budućnosti, jer ipak je to onaj segment radnika koji u dobroj mjeri oblikuje psihičku i fizičku aktivnost naše djece.
