Oko jedan sat poslije ponoći u noći sa četvrtka na petak, Edina Arsadžana iz Donje Jablanice je probudila strašna tutnjava. Suprugu i kćer staru godinu i pol dana uznemirila je velika buka koja je bila sve bliža. Ipak, nije ih bilo strah, jer su bili uvjereni da je kiša prelila potok u blizini njihove kuće u Donjoj Jablanici. Sve dok Edin nije izašao i vidio prizor koji mu je sledio krv u žilama.
"Izgleda onako kako zamišljamo da bi izgledao smak svijeta", kažu sagovornici iz Donje Jablanice – naselja na izlazu iz Jablanice prema Mostaru - mikro tačke u samom središtu kalvarije, na koju se, vlasti su sve uvjerenije, srušio odron nastao pucanjem brane na kamenolomu iznad sela. Tek je nekoliko kuća ostalo cijelo, ovih ispod pruge, među kojima i Edinova. Podvožnjak je sad zatrpan, kamenje i voda s druge strane gomilaju se.
Edin kaže da još uvijek ni sam nije svjestan što se tačno dogodilo.
"Sve što se našlo na putu kamenju, sravnjeno je sa zemljom. U onom mraku ništa nismo vidjeli, komšijina kuća je nestala. Čekati do jutra i mogućeg bijega, bili su najstrašniji sati koje sam proživio. Bujica koja tutnji strašnom silinom gura kamenje s brda, koje pred sobom ostavlja kuće sravnjene sa zemljom, u njima znate da su vaše komšije… Buka je zaglušujuća, mrkli mrak, lijeva kiša. Vjerujemo da je za sve kriv kamenolom, iznad kojega je nedavno izgorila šuma, napravilo se jezero i u njemu se akumulirala voda koja je sad provalila. Bilo je kiše, ali ne toliko da bi odvaljivala planinu", kaže Edin.
Poginuli su mu komšije, više njih, s kojima je prijateljevao cijeli život. Slomljen je. U pola osam ujutro po porodicu je došla njegova sestra iz grada Jablanice. Pješice, po pruzi, drugog puta nema. Svi preživjeli izmješteni su u grad. Edin se u petak vratio spašavati ljude, danas ga više nisu pustili u selo. U Donjoj Jablanici sad su spasilačke ekipe iz cijele bivše Jugoslavije.
"Otac Salko majka Sabaheta, brat Edin i žena mu Amra te njihova kćer Aina svi su krenuli nazad samnom, blatnjavi, jadni, potreseni, samo u onome što su imali na sebi. S pruge smo mogli vidjeti što je napravila lavina kamenja, živo blato koje je zatrpalo ljude. Traže ih. Samo se čeka da pukne nadvožnjak i odnese sve. Već curi na sve strane, zabranjen je prilaz, kiša još uvijek pada. Imam malu djecu, plaču, vrište…Kad sam otišla po njih svi su plakali samo da se vratimo živi i zdravi. Katastrofa. Kad gledate Palestinu, isto je, sve sravnjeno, ne možeš prepoznati gdje ti je kuća. Samo blato i kamenje. Evakuirala sam četiri rodbinske obitelji. Do ove je katastrofe bilo to lijepo selo, uređeno, ljepota, tu sam voljela provoditi najviše svog vremena, sve je nestalo. U kući nas je sad devetero, uz supruga i mene još petero rođaka, druge kod prijatelja, po restoranima, hotelima, svi primaju ljude. Najveći je problem što nemamo vode", kaže Sanida Begović.
"Izgleda kao da je ratno stanje. Poginuli, nestali, razrušena sela, jure kola hitne pomoći, vatrogasaca, GSS-a – rekla nam je u petak navečer Jasmina Maksumić dok je tragala za vodom. Čula je da su poslane zalihe.
Za vodom je tragala i Enisa Bašić, djeca su, imaju četiri i šest godina, bila žedna. Enisa živi u samom gradu kroz koji je, kaže, u noći s četvrtka na petak prošla velika vodena bujica iz Neretve.
- Krenulo je malo prije ponoći, padala je vrlo jaka kiša s jakim udarima vjetra i vrlo jakog je intenziteta trajalo do četiri sata ujutro. Oluja koja nije prestajala. Kad je prošlo bilo je u redu, ali dok je trajalo, bilo je prestrašno. Sigurna sam da većina ljudi to nikad nije doživjela. Na slivu Neretve je hidroelektrana, ima mjerne stanice koje pokazuju da je palo oko 300 litara kiše po metru kvadratnom. Ogromna količina vode koju je bilo nemoguće bilo kamo preusmjeriti – kaže Enisa.
