Plenković je u četvrtak navečer, 31. januara, nakon obilaska gradilišta Pelješkog mosta u Komarnom ocijenio kako se poslovi na gradnji Pelješkog mosta odvijaju jako dobro, brže nego je predviđeno, te je ponovio kako bi most trebao biti završen za tri godine.
Pismo Briselu
U međuvremenu, kako je objavila Al Jazeera Balkans, pod dramatičnim naslovom "Republika Hrvatska proglasila državni suverenitet na pomorskom području Bosne i Hercegovine", na sve glavne adrese zajedničke evropske vlasti u Briselu ovih je dana iz Sarajeva stigao „neuobičajeno oštar, detaljan i ubjedljiv demarš“.
Povod je, kako se navodi, hrvatska „ilegalna ratna odluka od 2. februara 1994. o prisvajanju morskog teritorija Bosne i Hercegovine“, te druga jednostrana odluka skorijeg datuma - ona o početku gradnje Pelješkog mosta, prenosi Al Jazeera Balkans.
„Uznemiravajuću“ poštu iz Sarajeva, kako navodi autor Zekerijah Smajić, potpisali su predsjednik Pomorskog društva Bosne i Hercegovine dr. sc. Izet Bajrambašić i predsjednik Upravnog odbora društva, Mirza Hurtić.
Na stranu pitanje zašto je BiH čekala do sada, te šta rade državne institucije, ali ovdje su namjere Republike Hrvatske sasvim jasne i uopće nisu dobre prema BiH. To, uostalom, ilustrira činjenica da je Hrvatska jedina članica EU koja ovih dana nije glasala za to da BiH bude dozvoljen izvoz mesa u Uniju!
Vrlo je indikativno da današnja politika Hrvatske ima mnogo dodirnih tačaka s rigidnim stavovima nekadašnje vlasti u Zagrebu na čelu sa Tuđmanom, koji je, također, imao želju da po svaku cijenu onemogući Bosni i Hercegovini, ili, kako su tada govorio, Muslimanima, izlazak na more i suverenitet kod Neuma.
Pri tome, tadašnji hrvatski političari, jednako kao i današnji, nisu krili ni pokušaje da omalovaže bh. vodstvo i njihove želje da zaštite interese države BiH kojoj, treba li naglasiti, Neum i pripada. To i ne čudi jer je i Haški tribunal Tuđmana označio upravo kao osobu koja je bila na čelu „udruženog zločinačkog poduhvata“ usmjerenog protiv BiH.
Da li uzroke današnje politike RH treba tražiti u činjenici da su u Zagrebu i dalje aktivne osobe poput Mate Granića, nekadašnjeg prvog Tuđmanovog diplomate, a danas savjetnika predsjednice susjedne zemlje, Kolinde Grabar-Kitarović, ostavljamo na procjenu analitičarima i javnosti.
Ali, stavovi o bh. izlazu na more i Neumu bili su vrlo konzistentni. Njih je Hrvatska zastupala tokom cijelog rata i u gotovo svim mirovnim pregovorima, a što potvrđuju i stenogrami razgovora vođenih u kabinetu hrvatskog lidera 90-tih.
To su oni stenogrami koji su ujedno dio dokaznog materijal o UZP-u. Kako su Plenković i Grabar-Kitarović nastavljači Tuđmanovog djela, što, kao i Dragan Čović, lider HDZ BiH, ne kriju - nameće se pitanje da li avet politike nekadašnjeg hrvatskog predsjednika ponovo lebdi nad bh. suverenitetom.
Nije nikakvo čudo da je „ilegalna ratna odluka od 2. februara 1994. o prisvajanju morskog teritorija Bosne i Hercegovine“ donesena jer nekoliko mjeseci ranije, 21. septembra 1993. godine, u razgovoru vođenom sa izaslanstvom HVO-a Posavine, te općinama Ravno, Čapljina i Stolac, odražnom u Predsjdničkim dvorima, Tuđman vrlo jasan:
„Što se tiče Neuma, budući da su tu imali – pristali smo jedino na to da su Klek – Neumu mogu imati neke turističke objekte koji bi bili na hrvatskom tlu, hrvatski teritorij, hrvatski suverenitet. Znači, jedna zajednička agencija za neke turističke agente, da bi si Alija i društvo mogli noge oprati. Pa, prema tome, nikakvog teritorijalnog ustupka u Neumu nismo dali“, govorio je Tuđman.
On priznaje da je na sastanku na američkom brodu Invictible došlo do sporazuma o „izlasku na more s bh. stranom“. Radi se o tome da bi preko pristupnog puta „buduća bosanska republika imala izlaz na more, na Neum, odnosno poluostrvo Klek“.
No, Tuđman saradnicima otkriva da „ništa nije potpisano“.
Odbili smo mu dati Neum
„Prema tome, odbili smo bilo kakvu ideju da bismo teritorijalno dali mu Neum. A, onda su, kao kompromis, koji bi, evo, trebali Hrvati da prihvate, ovi suprsjedatelji napisali – da, evo, da bi oni predložili da se Muslimanima da, da imaju neki turistički objekt, ali ne samo pod svojom upravom, nego pod zajedničkim upravom u Neumu“, ističe on.
To je isti sastanak na kojem tadašnji vođa stolačkog HDZ-a Anđelko Marković raportira Tuđmanu da od „Bune do Stoca nema muslimana“.
Šest dana ranije, Tuđman je u razgovoru s Matom Bobanom i zvaničnicima najavio ovakav stav i naglaiso da je „odbio bilo kakvu pomisao da bi oni (BiH) mogli dobiti Neum“.
„Prema tome, umjesto Neuma, rekao sam ili slobodna zona u Pločama ili čak mogućnost da si izgrade luku na Neretvi, pošto je plovna do Metkovića, a vjerojatno može se učiniti plovnom još par kilometara gore. No, to je isto tako, jer su svi inzistirali, od Amerike do svih ovih, da mi moramo biti toliko fleksibilni da Muslimanima dademo izlaz na more, kao uvjet za mir... To i nije ustupak, znači Neum ne dolazi u obzir“, kategoričan je bio prvi hrvatski predsjendik.
Ne damo im suverenitet
Tuđman i u razgovorima vođenim 5. januara 1994. godine, dakle, manje od mjesec prije odluke na koju se poziva sarajevsko pismo, osvrćući se na razgovor sa Klausom Kinkelom, bivšim šefom njemačke diplomacije, kazao da je „jasno da Neum ne može doći pod muslimanski suverenitet“.
„Mate (Granić) što se tiče Neuma, jer nas s time ucjenjuju, i jer im to nije jasno – ja te molim da u okviru ministarstva sada daš jednoj grupi stručnjaka, naših, za međunarodno pravo, pa čak ako treba i iz svijeta nekoga, da problem Neuma obradi sa međunarodnog i ustanvo-pravnog gledišta, da se vidi da tu zapravo nemaju osnove. Jer koliko sam ja do sada i osobno poručavao Neum, da oni nemaju osnove“, govori Tuđman 13. februara 1994. godine.
Nadalje, Tuđman potom otkriva stvarne razloge brige za Neum.
„Znači, da pokušamo da ih uvjerimo. Mislim da moramo biti zapravo spremni, s jedne strane, da obranimo tu teritorij, da učvrstimo Republiku Herceg-Bosnu, i spremni na to, da ako dođe do toga da se Srpska republika otcijepi, da i Sabor Republike Herceg-Bosne donese takvu odluku o priključenju Hrvatskoj, prosto kao odraz, postoji ta republika i postoji spremnost tog naroda“, rekao je Tumđman te dodao:
„Tako da, i razumije se u svim tim razgovorima, uopće ne možemo dopuštati, i zato sam kazao da trebamo onu analizu – da bi Neum u bilo kakvim (okolnostima) – mogao biti područje na kome bi Muslimani (BiH) mogli ostvariti suverenitet.Gospodo, imajući to u vidu, te zahtjeve Zapada, i sve to skupa, ja sam i predložio, ne samo onu zonu i mogućnost pristanaka da naprave luku na Neretvi, nego li, čak da im damo – u otkup, u zakup za turističke objekte na Pelješcu, baš zato da sa svoje strane pokažemo krajnju susretljivost, da zadovoljimo Muslimane, i taj i takav Zapad, kakav jeste“, zaključio je Tuđman.
