Svi imamo potencijale i ograničenja

.
Jedna od jedinstvenih čovjekovih odlika jeste sposobnost mišljenja, rasuđivanja, izuma, ideja i korištenje ovosvjetskih resursa da se proizvode nove stvari. Te osobine su jedinstvene samo za ljudska bića i one mogu biti upotrebljene u svrhu dobra i zla. U konačnici, mi odlučujemo kako ćemo koristiti te darove i to određuje našu vrijednost kod Allaha.

 

“Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem” (Kur’an, At-Tin, 4)

Čovjek je jedno od najunikatnijih Allahovih stvorenja. Kada je Allah stvorio Adema, a.s., obavijestio je meleke da će stvoriti biće po uzoru na sebe i naredio im je da ga poštuju.

“i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: “Stvoriću čovjeka od ilovače, pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem, vi mu se poklonite!” meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik.” (Sad 71-74)

“I pouči On Adema svim imenima, a onda ih predoči melecima i reče: “Kažite Mi imena njihova, ako istinu govorite! “Subhanallah!”, rekoše oni, “mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio! Samo si Ti Znalac Mudri.” “O Ademe”, reče On, “kaži im njihova imena!” (Kur’an, sura El-Bekare, 31-32)

“I kad im on kaza nazive njihove, Allah reče: “Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!” (Kur’an, sura El-Bekare, 33)

Poklanjanje simbolizira status čovjeka u odnosu na druga božija stvorenja i na mnogo mjesta Allah je spomenuo taj status ali pod jednim uvjetom – da je čovjek pokoran Allahu a oni koji su mu pokorni su najbolja stvorenja, dok su oni koji odaberu da mu budu nepokorni najgora stvorenja.

“Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci biće, sigurno, u vatri džehennemskoj, u njoj će vječno ostati; oni su najgora stvorenja. A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja.” (Kur’an, sura Bejjine, 6-7)

Pitanje glasi: Šta je s ljudima koji nam daju potencijal da budemo najbolja stvorenja? Šta razdvaja ljudska bića od ostalih stvorenja i životinja?

Jedna od jedinstvenih čovjekovih odlika jeste sposobnost mišljenja, rasuđivanja, izuma, ideja i korištenje ovosvjetskih resursa da se proizvode nove stvari. Te osobine su jedinstvene samo za ljudska bića i one mogu biti upotrebljene u svrhu dobra i zla. U konačnici, mi odlučujemo kako ćemo koristiti te darove i to određuje našu vrijednost kod Allaha.

Većina ljudi odluči da uopće ne koristi ove darove. Mnogi od nas kroz život idu sa opcijom autopilota. Samo se kreću, konzumiraju i upotrebljavaju izume drugih i nikada ništa ovom svijetu ne doprinose. Sve ove velike darove koje nam je Allah podario raspu i proćardaju.

Možda nismo razmišljali o tome niti smo to uvidjeli, ali Allah je svakome od nas podario jedinstvene talente i sposobnosti. Svako od nas, na ovaj ili onaj način, ima sposobnost da donese neku vrijednost u živote drugih ljudi, pa čak i ako to mi nismo još shvatili.

Allah je svakog od nas stvorio sa potencijalom da budemo najbolje stvorenje. Svako do nas ima te sposobnosti, bez obzira koliko mi negativno mišljenje imali o sebi. Svi imamo sposobnost da se pokorimo Allahu, dž.š., i radimo dobra djela. Ta spoznaja nas ohrabruje. Mnogi su odrasli u lošem okruženju i misle da su beskorisni, glupi ili sami po sebi zli. To nije istina. Svako od nas ima mogućnost da izabere da radi ispravnu stvar, bez obzira na prošlost. Nije važno da li ste imali nasilne roditelje ili tinejdžerski život ogrezao u grijehu, ostavite vašu prošlost iza sebe i krenite naprijed.

Allah je onaj koji najviše prašta i on je taj koji prihvata sve vrste pokajanja. On može oprostiti sve naše grijehe iz prošlosti bez obzira koliko oni teški bili ili koliko ih je mnogo. On može da ih u potpunosti obriše, sve što On zahtjeva je promjena u tvom životu. Da bi shvatili da nas je Allah stvorio sa određenim ciljem i da nam je podario mogućnost da taj cilj ostvarimo, trebamo se pokajati za sve ono vrijeme koje smo proćerdali i početi raditi na ispunjenju svrhe našeg života.

“Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Kur’an, sura Zumer, 53)

Život bez smisla je depresivan i demoralizirajući. Teško je gledati napredovati u životu kada ne znaš zašto živiš. Smisao nam daje razlog da se probudimo svako jutro i svakodnevno se borimo sa ciljevima i uvjeravanjima. Ispunjavanje svrhe života daje nam snagu i pouzdanje i otvora nam vrata božije pomoći. Da bi bili najbolje stvorenje, moramo imati ciljeve koji su u skladu sa srvhom života i moramo izabrati da živimo život ispunjen služenjem i doprinošenjem, radi Allahovog zadovoljstva. To je jedan od osnovnih korijena samopouzdanja i motivacije.