U vrijeme pandemije, kada se ljudi bore s koronavirusom, ali i s neimaštinom, posebno socijalno ugrožene osobe, ali radnici koji su ostali bez posla, sve je više zahtjeva prema humanitarnim ustanovama za bilo kakvu pomoć. Trenutno je najveći „pritisak“ na narodne kuhinje diljem Bosne i Hercegovine. Izuzetak nije ni Narodna kuhinja u Doboju, koja je formirana 2014. godine, u vrijeme katastrofalnih poplava.
Zajednički su je formirali Medžlis Islamske zajednice (IZ) i Grad Doboj te Međunarodni forum solidarnosti „Emmaus“ (MFS) iz Doboj-Istoka i stacionirali u bivšoj kasarni u prigradskom naselju Miljkovac. Koliko je gladnih usta nahranila narodna kuhinja u Doboju, teško je kazati, ističe zamjenik direktora „MFS-Emmaus“ Elmedin Škrebo. Opstala je zahvaljujući brojnim donatorima.
- Narodna kuhinja u Doboju spas je za mnoge ljude ovog grada. Najviše ih dolazi iz Doma penzionera, jer je u toj zgradi najviše onih koji su u stanju socijalne potrebe, ali i iz drugih dijelova Doboja. Za sada im dnevno pripremamo i podijelimo oko 260 obroka. Sada, u vrijeme pandemije, sve je više zahtjeva za pomoć iz ove kuhinje. Borimo se da nikoga ne vratimo gladnog s vrata - kaže Škrebo.
Jedan od korisnika Savo Blagojević je zadovoljan.
- Ja imam četveročlanu porodicu i bukvalno bismo bili gladni da nam nije kuhinje. Jeste malo Miljkovac daleko od centra grada, ali dolazimo biciklom, pa i komšijama ponesemo obroke - ističe Blagojević.
