Sve više bh. građana odlazi iz države. Ekonomski faktor nije jedini. Migracije radno sposobnog stanovništva uobičajne su i na međunarodnom tržištu. Međutim, politička nestabilnost odražava se sve segmente društva, zbog koje je osim otežanog integrisanja u EU i mnogima strpljenje na izmaku.
Otići u drugu državu izazov je za svakog pojedinca. Otići u nepoznato i napustiti siguran posao i povesti porodicu još je veći i hrabriji. Na to se odvažila dr. Azra Imširović. Napustila je poziciju direktora Doma zdravlja u Srebreniku i otišla u Sloveniju. Od tri poziva za posao – izabrala je Maribor. Ne iz ekonomskih razloga, piše Federalna.
“Trideset godina poslije rata mi se bavimo pitanjima koja su davno trebala da budu iza nas. Preselili smo se u Sloveniju, u preljepi grad Maribor, gdje sam kao ljekar dobila odlične uslove, a djeca su se vrlo brzo uklopila u slovenski obrazovni sistem”, priča nam Azra.
U Bosni i Hercegovini je sve više onih koji su otišli ili se spremaju otići. Ekonomski faktor jeste presudan, ali nije jedini. Troškovi života svakodnevno su sve veći, a potrošačka korpa lakša.
“Suočavamo se ovdje s jednom situacijom u kojoj se vlasti nisu odvažile da pokrenu određene reforme u smislu donošenja Zakona o doprinosima, Zakona o porezu na dohodak, Zakona o minimalnoj plati i svaki dan odlaganja donošenja tih zakona imat ćemo za posljedicu sve veći odlazak radne snage. Uzimajući u vidu činjenicu da sindikalna potrošačka korpa iznosi 2.900 KM, da prosječna plata u Federaciji iznosi 1.300 KM, da najniža plata iznosi 619 KM, sasvim je jasno da radnici preživljavaju”, ističe Adis Kečo, šef Stručne službe Saveza samostalnih sindikata BiH.
Imamo lošu i nekompetentnu vladu koja se bavi samo političkim pitanjima, ne i ekonomskim. Ljudi će se vraćati u onoj mjeri u kojoj unaprijedimo ambijent, u kojoj stabiliziramo političku situaciju i u kojoj ih budemo mogli primjereno platiti”, kaže Azizi Šunje, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.
Više je onih koji odlaze u vlastitom aranžmanu od drugih koji posredstvom Agencije za rad i zapošljavanje rješavaju egzistencijalno pitanje izvan bh. granica. Iako je i taj trend u opadanju.
“U Njemačkoj smo 2023. posredovali za 400 osoba. Imali smo period godine gdje je ta brojka išla do nekih 1.100 osoba. U prosjeku 700-800. Međutim, od pandemije, inflacije pa nadalje te brojke su u opadanju. Što se tiče Slovenije, u 2023. je izdato 13.090 radnih dozvola. U nekim prethodnim godinama bilo je i do 19.000 godišnje”, navodi Boris Pupić, portparol Agencije za rad i zapošljavanje BiH.
Stopa zaposlenosti na Zapadnom Balkanu je 60 posto. U odnosu na druge, Bosna i Hercegovina prednjači po odlasku stanovništva.
“Zabrinjava da je više od 71 posto mladih iz regije spremno otići. To znači da uz depopulaciju, manje rađanja i mlade koji odlaze, zbog studija ili posla, praznimo naše države i naša društva. Obrazujemo ljude i, onda, odu”, naglašava Majlinda Bregu, generalni sekretar Vijeća za regionalnu saradnju.
Berlinski proces usmjeren je na regionalnu saradnju koja se ogleda i kroz priznavanje diploma na prostoru Zapadnog Balkana i olakšan prelazak granica. Što nije u potpunosti implementirano.
“Dogovor o slobodi kretanja s ličnom kartom podrazumijeva da se u svim državama iz regije može putovati s ličnom kartom, osim Bosne i Hercegovine i Kosova”, objašnjava Bregu.
Dok stanovništvo odlazi, u Bosni i Hercegovini je osim prisutne političke nestabilnosti, ekonomske regresije – neizbježna i depopulacija.
“Povratak u Bosnu i Hercegovinu u našem slučaju nije realna opcija jer razlozi zbog kojih smo otišli iz Bosne i Hercegovinie sigurno se neće u relativno bliskoj budućnosti promijeniti”, zaključuje Azra Imširović.
