Popust Srbije
Vojska Srbije prije sedam dana predstavila je nove helikoptere kupljene u Rusiji. Radi se o tri helikoptera, Mi-35, H145M i Mi-17, za koje je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao da su nabavljeni jer je to omogućila i „značajno bolja situacija u državnom budžetu“, a kupljeni su „uz znatan popust i olakšice koje je Srbiji dala ruska strana“.
Skoro istovremeno objavljeno je kako u Hrvatskoj očekuju naredne godine donaciju SAD od 60 oklopnih vozila Bradley i 24 vozila za dijelove. Hrvatska će u njihovo osvježavanje i kasniju modernizaciju uložiti između dva i pet miliona dolara po vozilu. Također, u okviru modernizacije i opremanja Hrvatske vojske planiraju nabavke aviona i četiri helikoptera.
Dok se Srbija i Hrvatska utrkuju u naoružavanju, naša država po tom pitanju evidentno stagnira. Tako je budžet OSBiH godinama oko 200 miliona eura. Poređenja radi, Srbija za tu namjenu izdvaja 780 miliona eura, a Hrvatska više od 900 miliona eura. Uz to, plaće naših vojnika jedva da su prosječne.
Tako je BiH jučer zabilježila najveći investicijski projekt od osnivanja OSBiH, nabavku dva helikoptera donirana od SAD. Nijedan helikopter koji koriste OSBiH od ukupno 38 nije mlađi od 25 godina, a neki su proizvedeni i prije čak pet decenija.
Prof. Berko Zečević, vojni ekspert, kaže da BiH ne vrši modernizaciju svojih Oružanih snaga. Formalno, pak, imamo veliki broj artiljerijskog oružja, tenkova.
- To oružje, generalno, ne održava se na način kako bi to trebalo, jer ne postoje finansijski resursi. Kada je riječ o helikopterima, tu smo stvarno u veoma lošem stanju, posebno u odnosu na Srbiju, a i Hrvatska nije baš nešto previše dobra po tom pitanju, ali je u svakom slučaju bolja nego BiH - kaže nam on.
Kada se radi o avionima, BiH ih - nema. U najboljem slučaju tu stoji Srbija, dok i Hrvatska po tom pitanju veoma loše stoji jer, kako objašnjava, njihovi MIG-ovi su na kraju svojih resursa i ono što su pokušali modernizirati nije urađeno.
- Znači, kada globalno govorimo o efektivnom balansu snaga, trenutna situacija je vrlo jasna. Srbija ima izvanrednu prednost u odnosu na sve druge zemlje u regionu, zatim slijedi Hrvatska, koja je modernizirala svoje oklopne transportere, a sada nabavljaju četiri nova helikoptera. Crna Gora je dobila 40 ili 50 novih oklopnih vozila i do sada su ostvarili napredak. BiH, jednostavno, stoji zbog unutrašnjih proturječnosti, prvo entitetskih, a onda i političkih struktura unutar dva entiteta - ocjenjuje Zečević.
Jasmin Ahić, profesor s Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, ističe kako je nedvojbeno da je jedino put u NATO, kao realna opcija za cijeli zapadni Balkan, jedini kvalitetan način na koji se može doći do efikasnih i dobro naoružanih i opremljenih vojnih snaga bez obzira na to koliki je njihov kapacitet.
- To nam govori nedavni primjer naše susjedne Crne Gore, koja je na jednoj mikroekonomiji vrlo malu i ograničenu vojnu silu koju ima za dvije godine uspjela da rekupira što donacijama, što svojim, što sredstvima u NATO-u. Dakle, sve one jedinice koje su specijalističkog karaktera u kojima ona učestvuje. Znači, jedino rješenje u tom smislu jeste NATO, u kojem bi onda i naša namjenska vojna industrija imala puno lakši pristup međunarodnom vojnom tržištu oružja, iako danas i u ovakvoj poziciji, kao članica MAP-a, imamo zaista kvalitetnu namjensku industriju i realizaciju višemilionskih ugovora. Uglavnom, to je rješenje - podvlači on.
Politika nesvrstavanja
Nedžad Ahatović, vojni analitičar, iznosi da je kolektivni sistem sigurnosti uvijek bolje rješenje u odnosu na ono što radi Srbija.
- Srbija zagovara politiku nesvrstavanja u vojne blokove, tzv. politiku vojne neutralnosti, dok Hrvatska stalno dopunjava opremu koja joj je neophodna da bude interoperabilna s ostalim zemljama članicama NATO-a. BiH u tom kontekstu kada se gleda, faktički se ne nalazi nigdje. Jer, više od 10 godina se blokira budžet OSBiH od delegata koji dolaze iz RS u oba doma Parlamenta BiH - kaže Ahatović.
Neće doći do poremećaja u balansu snaga
Zečević napominje kako još zadugo neće doći do poremećaja u balansu snaga prema Sporazumu o subregionalnoj kontroli naoružanja, potpisanom u Firenci 1996. godine.
- U diskusiji ne treba govoriti o naoružavanju, već o modernizaciji, jer ono što je sada uobičajeno u dnevnom prepucavanju je da se igramo brojkama, a ne stvarnom sposobljenošću tog naoružanja za bilo kakav efektivan rad - govori on.
Zbrinjavanje pripadnika OSBiH
Ahatović napominje da BiH jeste donijela dokument pregleda odbrane gdje su namijenjena sredstva za nabavku određene nove opreme, ali, kako kaže, to je pitanje koje je još otvoreno.
- U prioritet su stavili zbrinjavanja pripadnika OSBiH koji su, ustvari, već otpušteni, a drugo je obnavljanje voznog parka, dok je treća stavka nabavka helikoptera i vidjet ćemo šta će tu biti. Sve je još na ledu, a strateški gledano, BiH nema u planu da nabavlja avijaciju fiksnih krila. Također, tu je problem s oklopnim sredstvima i jednostavno sva oprema je dosta dotrajala. Bez renoviranja OSBiH neće biti na nivou da ispune ulogu namijenjenu u Zakonu o odbrani - iznosi on.
