Kada je riječ o ekonomskoj saradnji BiH i Kine, naša država ima više štete nego koristi. Podaci govore da je u trgovinskoj razmjeni s Kinom, Bosna i Hercegovina u deficitu čak 1,6 milijardi KM. Naime, u prošloj je godini u Kinu iz BiH izvezeno tek 37 miliona KM vrijednosti roba, pa je pokrivenost uvoza izvozom BiH bila 'mršavih' 6,3 posto. Poređenja radi, više od 70 posto ukupnog izvoza iz BIH odnosi se na Evropsku uniju, a na tržište EU u prošloj godini izvezeno je robe u vrijednosti 10,5 milijardi maraka.
Kada je riječ o kineskim investicijama, s obzirom da su Kinezi na vrata Balkana ušli kroz Srbiju, one su nešto veće u manjem bh. entitetu RS. Što ne znači da su nužno i dobre. Naime, prate ih skriveni ugovori kao što je onaj za izgradnju auto-puta Banjaluka-Prijedor gdje kineska kompanija ne dozvoljava javni uvid. Osim toga Kinezi preferiraju i druge netransparentnosti poput direktnih pregovora i bez javnog nadmetanja, a zaobilaženjem propisia i procedura u poziciji su da angažuju podizvođača bez nadzora javnosti.
Upravo sličnom slučaju svjedočimo u Kantonu Sarajevo. Radi se o ugovoru za rekonstrukciju tramvajskih šina u Sarajevu sa kineskom kompanijom, u kojem Ministarstvo saobraćaja KS tretira tajnim podatke koji se odnose na sadržaj ponude kineskog konzorcija, ugovorene rokove i cijene te druge važne informacije o jednom od najvećih infrastrukturnih projekata koji se trenutno izvode u glavnom gradu BiH. Kineskih radnika na rekonstrukciji pruge uopšte nema.
Na čelu Ministarstva je Adnan Šteta predsjednik sarajevskog SDP-a, stranke koje je na velika vrata uvela Kineze u Federaciju BiH u mandatu u kojem je obnašala vlast, tjerajući zapadne partnere iz projekta gradnje Bloka 7 TE Tuzla i uvođenjem u projekt partnera iz Kine. Dakako, tajnim ugovorom. Cijeli proces je pratilo i izdavanje nelegalne državne pomoći, a BiH se čak morala zadužiti kod kineske banke za iznos veći od 600 miliona eura. Nakon povlačenja američkog General Electrica, koji je 'prestao' sa proizvodnjom opreme za termoblokove, Kinezi su ponudili svoju opremu čime bi Blok 7 za vijeke vijekova bio u njihovim rukama. Svemu je prethodila činjenica da su konzorciju iz Kine odbijenice za nabavku opreme poslali i svi drugi evropski i američki proizvođači poput Siemensa, MHPS Europe, RAFAKO-a, Doosan Skode... Cijeli projekt je sada pred velikim upitnikom i sve su prilike da od njega neće biti ništa, što i nije loša vijest za BiH.
A gdje je ekonomija tu je uvijek i politika. U tom segmentu BiH je u svojevrsnom političkom deficitu. Naime, kineska politika otvoreno se stavlja na stranu velikosrpskih pretenzija i aktivno podržava secesionističku politiku, što svojim potezima otvoreno i pokazuju.
Vlasti ove zemlje, jedine uz Rusiju, ne prihvataju legitimitet Christiana Schmidta kao visokog predstavnika u BiH. Kina i Rusija su u UN-u zajedno predložili Rezoluciju u kojoj su tražili gašenje OHR-a.
To nije bila jedina situacija u kojoj su Kina i Rusija na štetu BiH nastupale jedinstveno. Kina je 2015. godine bila jedina stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a uz Rusiju koja nije podržala Rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici koju je predložila Velika Britanije. Kina je tada iznijela stav da Rezolucija o osudi genocida u Srebrenici ne doprinosi pomirenju u regiji što je bila velika usluga Aleksandru Vučiću i Srbiji preko koje Kina širi svoj ekonomski i politički uticaj u regionu.
Kina se na stranu negatora genocida svrstala i prije tri godine. Tada su bili jedina zemlja koja se nije ogradila od svog člana koji je sudjelovao u radu tzv. Komisija za istraživanje stradanja u srebreničkoj regiji, koju je formirala Vlada RS-a.
Očigledna podrška velikosrpskoj politici dovoljan je razlog da Aleksandar Vučić i Milorad Dodik imaju Kinu za partnera. Probosanski političari nemaju niti jedan. Dapače, Zapadni partneri već duže vremena za zabrinutošću upozoravaju na činjenicu da Kina na Balkanu uspostavlja ekonomsku zavisnost koju posljedično pretvara i u političku.
Foto:SlobodnaBosna.ba
