DANI: Kriza teče pod paskom međunarodnih organizacija i EU koje nalaze sredstva za smještaj i ishranu migranata, te niza organizacija na terenu. Možemo li im vjerovati kada je u pitanju upravljanje migrantskom krizom?
FAZLIĆ: Oni to ne žele, oni nisu tu da bi upravljali krizom u našoj zemlji. Evo ambasador Wigemark je nedavno poslao pismo u kojem jasno kaže da teret krize treba skinuti sa Unsko-sanskog kantona i rasporediti ga, te da država mora preuzeti vlasništvo i odgovornost nad ovim procesima. Ono što rade druge države, treba raditi i BiH. Mi ne možemo to raditi jer faktički pokazujemo da smo nemoćni. Ne možemo zatvoriti granice na Drini zato što Granična policija BiH nema dovoljno ljudi i opreme. Pitanje je da li im treba poslati ispomoć iz policije, vojske, koga god? Međutim, to ne želi Milorad Dodik jer to praktično znači potvrđivanje suverene države BiH u praksi. Sve ono što bi jačalo državu, on ne dozvoljava gledajući svoje interese.
DANI: To je naša domaća specifičnost, da ne kažemo lokalni konflikt. Kako se to uklapa u ono što zovu Open borders, što otvoreno žele i UN, brojne NVO, ali i migranti?
FAZLIĆ: Ne, ne postoji nikakav pritisak na državu BiH da mora primiti migrante, međunarodno pravo i propisi kažu da sve države kad migranti već uđu i zatraže međunarodnu zaštitu i pomoć, to moraju osigurati. Dakle, kada migrant već uđe, kada se nađe u Tuzli ili Zvorniku, ti ga moraš tretirati. Ali niko nam ne brani da hermetički zatvorimo granicu na Drini prema Srbiji i Crnoj Gori, da ne damo nikome da uđe i da ih sve vraćamo u Srbiju. Zašto to ne radimo?
DANI: Koliko smo mi u BiH zaista vlasnici naše državne granice, budući da smo neka vrsta poluprotektorata?
FAZLIĆ: To treba pitati Predsjedništvo BiH, Vijeće ministara, Parlamentarnu skupštinu i organe koji štite pravnu suverenost države. Gdje sam ja, gdje je grad Bihać u toj priči? Dakle, kada bi se i Hrvatska ponašala u skladu sa međunarodnim propisima pa migrante kad uđu na njenu teritoriju tretirala kao tražioce azila, a ne da ih ilegalno vraća nama u Bihać, nama bi bilo deset puta lakše. Sad migrant njima uđe ilegalno, oni ga nama vrate ilegalno. Oni i u BiH uđu ilegalno, ali ih mi ne vratimo u Srbiju. Kad bismo mi njima radili ono što Hrvatska radi nama, ne bi bilo nikakvih problema, međutim, mi to ne radimo. Evidentno je da određeni pojedinci i institucije više razmišljaju o interesima Srbije i Hrvatske nego vlastite države u kojoj žive i zarađuju platu.
DANI: Nedavno je Erdogan zaprijetio EU da će preko granice pustiti četiri miliona migranata. Koliko je, po Vašem mišljenju, to realno s obzirom na to da bi to moglo uduplati broj stanovnika BiH?
FAZLIĆ: Ja mislim da je to nerealno. On nije u stanju ni da ih zadržava, s obzirom na to da oni dolaze i prolaze konstantno. Ali ne bih ja o tome, vratimo se na ponašanje naše države. Ne treba dozvoliti da mi budemo samo žrtva, kao što ni Turska to nije dozvolila. Ona je na osnovu situacije sa migrantima dobila ogromnu međunarodnu finansijsku pomoć jer lakše se nositi sa problemom migranata već dolje u Siriji, nego kad su već u Njemačkoj. Zato im EU daje pomoć, ali dolje priča Erdogan, a ovdje u BiH priča Šuhret Fazlić, na najnižem nivou i najvećoj tački pritiska.
DANI: Ali šta ako dobijemo milione izbjeglica u BiH?
FAZLIĆ: Niko nama ne brani da zaposlimo dodatnih 500 graničnih policajaca i da sklopimo sporazum sa Fronteksom i EU da dođe međunarodna policija na Drinu. Zašto se to ne radi, treba pitati u Sarajevu. Mi imamo disfunkcionalnost Predsjedništva kao najvišeg organa, disfunkcionalnost skupština i parlamenta, tu su politički problemi koje svi vidimo, a najgore je kod nas i gori nama ovdje u Bihaću. To mene brine.
DANI: U više navrata isticali ste da ste očevidac ilegalnog vraćanja migranata iz Hrvatske u BiH, oko toga su i naši državni zvaničnici digli galamu. Stiče se dojam da je taj međususjedski diplomatski rat jedino na korist migrantima i da se mnogo više pažnje usmjerava na zapadnu nego na istočnu granicu. Od kuda taj paradoks?
FAZLIĆ: Meni je u interesu da ih iz Hrvatske ne vraćaju na način kako ih vraćaju. Nama se vraćaju migranti i iz Slovenije, maltene sa italijanske granice. Kada ih se 50 vrati danas, izmrcvareni, ranjenih nogu, isprebijani, lično sam vidio i bose, pa kad siđu dolje u Lohovo i dođu pred dvorište, koji im čovjek ne bi pomogao? Ja sam ih gledao takve kraj ceste, samo uspiju dići ruku onako ležeći. Ne možete im ni pomoći, gdje ćete ih odvesti, a ako vas policija zatekne da ih imate u autu, mogu vam reći da učestvujete u krijumčarenju. Šta čovjek da radi? Znači, legitimno je pravo Hrvatske da štiti svoju granicu, ali isto tako je njihova obaveza da slijede međunarodne pravne propise koji se tiču azilantskog prava i svega ostalog. Oni da njih uzmu, smjeste i nahrane, pa onda da izvrše ekstradiciju u BiH u skladu sa propisima, niko ne bi ništa rekao. Ovako ih uzmu đuture, istovare ih iz šume na više mjesta i samo ih puste nama u Bihać.
DANI: Svi smo svjedoci da ovim prebijenim pokraj puta lokalni ljudi pomognu. Međutim, oni se oporave, završe na Vučjaku i opet neko od njih uzme nož i ubije drugog migranta. Kao što mnogi od njih misle da imaju pravo otići i živjeti u kojoj god zemlji hoće, isto tako neki misle da imaju pravo na osvetu kad im neko ukrade mobitel ili se posvađaju ili bilo što. Gdje je tu pitanje asimilacije u kontekstu prihvatanja nekakvog evropskog ponašanja?
FAZLIĆ: Bihać je važan na njihovom putu jer kada ovdje uđu u šumu, ne moraju iz nje izlaziti sve do Italije. Drugo, njima je ovdje prijateljsko okruženje, ovdje su džamije na sve strane. Ambijent im je poznat iako su to različite kulture i osim što smo svi ljudi, mi sa njima gotovo da i nemamo mnogo šta zajedničko. Bilo je na početku nekih projekata i aktivnosti da im kažemo gdje su i kako se trebaju ponašati, ali ostali smo u paralelnim svjetovima i povremeno se susrećemo. Obratite pažnju - kada idu kroz grad, oni izbjegavaju pogled, imaju neki svoj cilj. Možete zamisliti kakva je to volja ljudi koji su krenuli pješice iz Pakistana, pa ušli u Iran, Irak, Tursku, ovamo sve ilegalno. I sad mi da mislimo da ćemo ga zaustaviti tako što ga skinemo sa voza u Bosanskoj Otoci ili iz autobusa u Ključu? Njihova riješenost je nevjerovatna, iz nje oni daju sebi malo previše prava nego što ih realno imaju. Ali oni ne žele da se asimiliraju, bar ne u BiH, u kojoj neće da ostanu.
DANI: Ali ako im je cilj Evropa, zar ne bi već na tlu Evrope kod nas sve trebalo izgledati civilizovanije?
FAZLIĆ: Ah, Evropa ima raznih lica, nije Breivik bio ni Pakistanac ni Bangladešanin... Lično mislim da je Evropa imala veliku korist dolaskom ovih ljudi u smislu radne snage. Evropske zemlje i društva ulažu dosta u to da se izbjegne radikalizacija tih ljudi, da se asimiliraju i mislim da se uspijeva u tome. Mislim da bi i država BiH imala koristi ako bi određeni kontingent zadržala. Među njima ima i doktora i inžinjera i seljaka i običnih radnika, a nama su oni svi samo migranti.
DANI: BiH jeste suočena sa gubljenjem stanovništva i istina je da migranti na neki način to nadoknađuju, ali do sada se ni sa kojeg nivoa nije čuo prijedlog da se oni u BiH trajno nasele.
FAZLIĆ: Opet je tu u pitanju sama država i njeno funkcionisanje. Imate funkcionere iz entiteta RS koji javno šire tezu da se ne smije dozvoliti davanje azila migrantima u BiH, da bi to bila islamizacija, dovođenje terorista, promjena nacionalne strukture...
DANI: Pa kada je to tako, zašto se ti političari iz RS-a ne zauzmu da se zatvori istočna granica?
FAZLIĆ: Stvarno ne znam. Nisam pobornik teorija zavjere, ali nas je očigledno ova migrantska kriza duboko uzdrmala. Ja sam vrlo brzo shvatio da ne možemo da uradimo ništa. Ni kanton, ni grad ni država, mi to ne možemo zaustaviti. Možemo, samo možemo, da kažemo evo vraćamo ih u RS ili u Sarajevo, ali kako? Strpati ljude u autobus - gdje ih odvesti, istovariti, šta s njima? To su ljudi, žene, djeca, ubacivati ih silom u vagone i autobuse su fašističke metode. Šta i kad bismo ih vraćali u RS? Zar ne bismo na taj način udarali na Ustav i temelje BiH? Zar nam treba zatvorena granica između entiteta? Takvim ponašanjem bismo išli naruku onima koji se uporno zalažu za dalje rastakanje države BiH.
DANI: Znači, opet Krajišnici moraju podbaciti leđa za državu i trpjeti?
FAZLIĆ: Tako je. Ja sam se za ovu državu borio kad je bilo najpotrebnije i sad pokušavam da ne radim protiv nje. Bio sam sa ministrom Mektićem u Bruxellesu, on kakav god da je, više se zalaže i bori za ugled BiH nego mnogi drugi. Na njegovom mjestu ja bih zvaničnicima iz EU rekao, ljudi, država BiH je takva i takva, nema od toga ništa, međutim, Mektić se svakom svojom riječju i gestom trudi da sačuva ugled BiH, da prljav veš ne iznosi tamo gdje ne treba. Oni koji misle da mogu nanijeti štetu nekome ili nekakvom konceptu, mogu vrlo brzo očekivati da će zaigrati mečka i na njihovim vratima i da će im se to vratiti. Ovo su vrlo složeni dinamični procesi i ne može se biti toliko pametan da se može sigurno upravljati time i da se mogu izvlačiti određeni benefiti.
DANI: Šta je s Vašim neprijateljima, izričitim protivnicima migranata, ne samo ksenofobičnim nego i protivnicima globalističke politike otvorenih granica? Oni Vas ne podnose, smatraju da u ovoj teškoj situaciji ne samo da ne činite ništa nego da ste i kolaboracionista?
FAZLIĆ: Na neki način ni ja ne želim migrante u Bihaću, glupo je misliti da sam ih ja pozvao ili im omogućio da dolaze. Eto, načelnik Velike Kladuše Fikret Abdić nije učinio ništa, od prvog dana on se ponaša kontra i opet ima hiljade migranata u gradu. Oni su birali gdje će doći. Šta sad mi možemo tu osim da pokušamo biti inteligentni da iz cijele situacije izvučemo najviše što se može? Alternativa je da i dalje imate migrante, a da na kraju nemate nikakve koristi od toga. Šta sam trebao, odbiti projekt ulične rasvjete, odbiti da naprave dom u Borićima, a već imamo migrante?
DANI: A jeste li tada znali da će određeni procent građana biti striktno protiv Vas?
FAZLIĆ: Naravno, ali isti ti građani su na početku krize tražili da se ljudima pomogne, donosili su hranu, odjeću, iftare. Grad je pokazao humanost, dušu, ali ljudi su mislili da će to trajati mjesec, dva i proći. Apsurdno je da mene prozivaju gradonačelnik dobija pare. Ko to daje pare? Ili kažu on je zaposlio sina. Moj sin radi u Save the Children kao i stotinu drugih Bišćana i uopće nema veze ko je čiji. Svako ko iole kritički razmišlja to će uvidjeti. Ja sam i danas spreman da podnesem ostavku ukoliko Bihać pokaže ksenofobno, fašističko, rasističko lice. Ne želim biti gradonačelnik grada u kojem su na vlasti oni koji radikalno i ksenofobno razmišljaju. Ovo je za Bihać generacijski problem, velika kriza, ali i generacijska šansa. Svi oni koji su govorili da će nam propasti turizam i privreda, demantovani su. Mi smo ove godine imali bolju sezonu nego lani. Sačuvali smo ugled, možemo reći da je politika EU licemjerna jer smo pokazali da ovaj grad ima univerzalne vrijednosti koje baštini i za koje se bori. Bihać je zbog svega ovoga došao u žižu svjetske javnosti i mi ćemo iz ovoga sigurno izvući korist ukoliko budemo pametni. Ako se počnu pitati oni ksenofobni, glupi i uskogrudi, onda neka nam Bog bude na pomoći.
DANI: Ako se ponovo kandidujete, koliko očekujete da ćete izgubiti glasova u antimigrantskoj klimi?
FAZLIĆ: Ja sam i na prošlim općim izborima izgubio sigurno 2.000, 3.000 glasova na migrantima. Ali to mi neće biti presudno kod odluke hoću li se ponovo kandidovati. Ako moja porodica odluči da se može nositi s tim pritiskom, a ja mogu, ja ću se kandidovati. Mi smo sad u poziciji da čujemo kako se za vrijeme nekih drugih gradonačelnika Bihać gradio, a ti načelnici su gradili kreditom koji ja vraćam i vratio sam šest miliona. S tim je mogao ovaj grad da procvjeta, ali mene je zapalo da stabiliziram budžet, nema više pritiska dobavljača i sad nam se pruža mogućnost da idemo u realizaciju projekata.
DANI: Ali koliko Vam samo antimigrantsko raspoloženje može zasmetati?DANI: Radili ste nekad u OSCE-u, sad ste kao gradonačelnik u poziciji da razgovarate sa važnim ljudima. Nedavno ste potpisali projekt kojim kroz UN program Bihać ulazi u aktivnosti za zaštitu od katastrofa. Kakvih katastrofa i jesmo li spremni ako migrantska kriza eskalira? Jer građani preko čijih leđa ovo ide, više od migranata strepe od međunarodnih organizacija. Može li se vjerovati da su im namjere dobre?
FAZLIĆ: Prvo, kod tog projekta isključivo se misli na prirodne elementarne nepogode i to je program koji je od izuzetne koristi za grad. Radi se o elektronskom prikupljanju podataka o klizištima, poplavnim prijetnjama, zemljotresima. Bit će finansirana baza podataka koja će biti na korist nama u smislu saniranja, planiranja izdavanja građevinskih dozvola i svega iz toga. Taj projekt apsolutno nema veze sa migrantima.
Što se tiče ovog drugog, ne postoji međunarodna zajednica i njena politika. Svaka organizacija ima i provodi svoju misiju, oni će pomoći onoliko koliko mogu u okviru misije. Ako je njima u cilju da zaštite djecu bez roditeljske brige, oni to rade svim svojim resursima ne vodeći računa o široj slici. Mi trebamo biti dovoljno pametni da to znamo i da se po tome ravnamo. Nama je u interesu da bude projekata i ovakvim načinom rada deset puta smo popravili imidž grada u kontaktima sa investitorima. To daje i tek će davati rezultate. Ovo je dinamičan proces, ono što je danas važno već sutra nije, javlja se nešto novo. Ko na takve stvari reaguje sa zadrškom, ne može uspješno odgovoriti.
DANI: Osjeti se da o ovoj temi u Bihaću nema slobodnog dijaloga iako je potreban?
FAZLIĆ: Tog dijaloga nema jer ga ja ne želim, jer onda ispada da sam ja komponenta nekakve migrantske politike. I ja želim da naš grad ne bude pun izbjeglica, ne želim ni Biru, nisam sretan ni zbog Vučjaka, ali to nam se desilo i treba biti dovoljno pametan da ne izvučemo deblji kraj i da zaštitimo svoje interese. Mislim da sam do sada to dobro radio na vlastitu političku štetu.
DANI: Da nećete biti potrošeni na tom zadatku?
FAZLIĆ: Ma neću, ako odlučim da se kandidujem, siguran sam da ću i pobijediti. Ja to mogu, sačuvao sam obraz, pokazao da znam, da ne manipulišem. Moj pristup je drugačiji, ja nisam showman, ne pravim predstavu od ovoga. Tvrdim da sam više uradio za tri godine nego moji prethodnici za čitav mandat, razlika je u tome što se ja ne slikam sa makazama. Štitim integritet grada. Mene duboko vrijeđa što lopovima moram dokazivati da nisam lopov. Ljudi koji su naučili uzimati pare, pikslu, ne mogu shvatiti kad im objašnjavam da to ne radim.
DANI: Ti Vaši prethodnici sjedili su u toj fotelji prije migrantske krize. Sad se čini kao da je to bilo prije 300 godina?
FAZLIĆ: Da, a prošlo je samo pet do 10 godina. Mi smo uspjeli da ovog ljeta u Bihaću organizujemo vrlo značajne kulturno-sportske manifestacije. Brojni su naši građani zaradili od turista, brojni su i oni koji su zaradili od migranata. Ko se bavi ozbiljnom ekonomijom i uzme bruto društveni proizvod grada Bihaća, kada vidi od čega se zarađuje, onda vidi i tu vrlo značajnu stavku migranata. Velike se pare slijevaju u grad Bihać, između ostalog, i po osnovu migranata.
DANI: Naravno da ima onih koji su u Bihaću mnogo zaradili izdajući kuće migrantima, ali je posljedica da veći broj siromašnog domaćeg stanovništva plaća skuplje kirije. Ako ste primijetili i cijene životnih namirnica su u porastu tamo gdje preovladavaju migranti.
FAZLIĆ: To su procesi. Ne možemo zadržati Bihać na nekom broju od 40.000 stanovnika da svako ima kuću i baštu. Bihać je vrlo živ grad, godišnje se u njemu trguje nekih 100 stanova, ljudi dolaze, Bihać je interesantan za život i jeste žilav grad. Svugdje se stanovništvo koncentriše na gradove, a na teret periferije. Ali o tome manje treba razmišljati Kanton, a više država. Trebamo vidjeti u kojem pravcu svi idemo, u jačanje periferije ili jačanje gradskih centara..
