Piše: Fahrudin VOJIĆ
Sud Bosne i Hercegovine oslobodio je 5. novembra 2019. godine pravosnažnom presudom bivše bosanskokrupske policajce Jadranka Šarana, Samira Šabića i Zijada Kadića krivice za ratne zločine protiv civila i ratnih zarobljenika, kao i za neopravdano odgađanje povratka zarobljenika, za šta ih je Tužilaštvo BiH optužilo pet godina ranije.
Oni su oslobođeni optužbi da su za “vrijeme oružanog sukoba u BiH između Armije RBiH i Vojske RS-a u periodu od 17. 9. 1995. godine, kada je područje općine Bosanska Krupa stavljeno pod kontrolu Armije RBiH, i dalje nakon 14. 12. 1995. godine, kao dana potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, pa sve do 12. 7. 1996. godine naredili, počinili, podstrekivali, propustili, omogućili, organizirali, usaglašavali se i pomagali protuzakonito zatvaranje civilnog stanovništva srpske i jednog civila hrvatske nacionalnosti”. Oslobađanjem od ovih optužbi bh. policajci Jadranko Šaran, Samir Šabić i Zijad Kadić skinuli su ljagu sa svojih imena, te dokazali da je njihov ratni put bio čist.
“Tužilaštvo BiH željelo je dokazati nešto što je nedokazivo, da su po oslobađanju Bosanske Krupe formirani logori u naseljima Jasenica i Podvran, u koje su protupravno zatvarani civili srpske i hrvatske nacionalnosti, te da su oni fizički i psihički zlostavljani. Proces pred Sudom BiH trajao je više od pet godina. Tokom glavnog pretresa saslušana su 82 svjedoka, od čega 28 od Tužilaštva BiH i 54 od odbrane, 3 vještaka Tužilaštva i 1 vještak odbrane, pročitano je 8 iskaza svjedoka, uložena su 545 materijalna dokaza, od čega 275 dokaza i 270 odbrane. Konačno, u maju 2019. godine donesena je prvostepena oslobađajuća presuda, a u novembru je Apelaciono vijeće Suda BiH nakon razmatranja žalbe Tužilaštva BiH i odgovora odbrane na tu žalbu potvrdilo oslobađajuću presudu”, kaže Jadranko Šaran, bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Bosanskoj Krupi.
Šaran naglašava da je SJB Bosanska Krupa tako dokazala da je vodila časnu i poštenu borbu za oslobođenje Unsko-sanskog kantona i Bosanske Krupe uz poštivanje međunarodnih konvencija, te da on i njegove kolege nisu činili ništa nečasno zbog čega bi se danas stidjeli.
“Časnu i herojsku borbu 5. korpusa Armije RBiH, njene 511. slavne brigade i Stanice javne bezbjednosti Bosanska Krupa neko je želio obezvrijediti, izjednačiti nas sa srpskom stranom, napraviti ravnotežu u činjenju zločina. Nama koji smo bili optuženi za ratne zločine predstojala je teška pravna borba u dokazivanju pravnih činjenica koje nas oslobađaju teških i nepravednih optužbi. Za takvo nešto nam je bila potrebna pomoć i podrška svih vas. Općina Bosanska Krupa i načelnik Armin Halitović pružili su nam određenu finansijsku pomoć, na kojoj se zahvaljujem, također određenu finansijsku pomoć imali smo od Fondacije za utvrđivanje istine u Krajini i Fondacije za pružanje pravne pomoći pripadnicima boračke populacije iz Sarajeva”, ističe Šaran.
Dodaje da se, nažalost, još pred Sudom BiH vode mnogi procesi protiv boraca Armije RBiH, te da, općenito, kada se promatraju borci Armije RBiH koji su optuženi za ratne zločine, ta pomoć u velikoj mjeri izostaje.
“Teško je dokučiti zašto je to tako. Optuženi borci skoro su prepušteni sami sebi. I onda ćemo se pitati zašto našu historiju pišu drugi. Čudit ćemo se jednog dana kako se desilo da smo mi, koji smo napadnuti u vlastitoj zemlji i u vlastitim domovima, odjednom postali zločinci i agresori. Mi smo uspjeli dokazati svoju nevinost, ali ovom prilikom apeliram na sve institucije i razne fondacije da pomognu borcima Armije RBiH koji su optuženi za ratne zločine kako bi pred Sudom BiH dokazali svoju nevinost”, poručuje Šaran.
Vijest da je Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine oslobodilo Jadranka Šarana, Samira Šabića i Zijada Kadića optužbi za ratne zločine u Krajini dočekana je kao još jedna pobjeda 5. korpusa Armije RBiH protiv udružene agresorske politike s ove i one strane Drine. Nažalost, Fahrudin Hadžiosmanagić-Tadžić se nakon hapšenja u decembru 2014. godine teško razbolio i umro ne dočekavši početak sudskog procesa, niti oslobađajuću presudu Suda BiH. S druge strane, Šaran, Šabić i Kadić proveli su pod sudskim mjerama zabrane ukupno 760 dana, a zabrana je podrazumijevala da svi koji su obuhvaćeni sudskim procesom kao i svi pripadnici tadašnje SJB Bosanska Krupa, te svi koji su učestvovali u oslobađajućoj akciji “Sana 95” ili imali bilo kakvih saznanja o njoj ne smiju međusobno komunicirati. Šaran, Šabić i Kadić javljali su se jedan mjesec u lokalnu policijsku stanicu u kojoj su do jučer radili, druge zabrane ostale su na snazi skoro dvije godine.
Pet godina trajala je njihova patnja i patnja njihovih porodica u borbi za pravdu i istinu. Sada su konačno oslobođeni svih optužbi koje su im stavljane na teret, ali duboke rane koje su se urezale u njihove duše ostaju s njima do kraja života.
“Teško je govoriti o tome kako nam je bilo i kako smo mi to sve proživjeli. Neke se stvari, jednostavno, ne mogu ni iskazati. Ostavljeni smo sami u svemu tome, prvi put su nas se sjetili u januaru 2019. godine i sazvali jedan sastanak na kojem se razgovaralo o nama, ali institucionalno smo bili sami. Treba se sistemski mijenjati pristup ovakvim stvarima, a ovo su pionirski koraci u tom procesu. Ja sam bio suspendiran s posla i imao sam mjere zabrane, što je puno utjecalo na moj život. Moje dvoje djece u to vrijeme išlo je u školu i bio sam jedini hranitelj u porodici, jedini sam radio. Kada sam procesuiran, ostao sam bez posla i bio je to početak muke i patnje kroz koju je moja porodica prošla”, naglašava Samir Šabić.
Dodaje kako je u kritično vrijeme policija bila jedina legalna i legitimna oružana formacija u Bosanskoj Krupi. Kada je započela agresija na grad, policajci su prvi izašli na linije odbrane i započeli borbu koju su tek sad završili.
“Negdje krajem 2013. godine izvršen je pretres mog stana i prostorija u kojima sam radio, da bi početkom decembra 2014. godine naš četverica bili lišeni slobode. Odvedeni smo u Sarajevo, gdje smo čekali da nam se dostavi obrazloženje šta nam se stavlja na teret. Kada smo dobili dokumente i vidjeli šta nam se stavlja na teret, optužnica je bila toliko nejasna i, što je nedopustivo u pravosudnom sistemu, mi smo ustvari morali dokazivati svoju nevinost, umjesto da Tužilaštvo dokaže našu krivicu. Da se mi nismo uhvatili u koštac s tim da dokažemo našu nevinost, Bog zna kako bi se to sve završilo, ali, eto, dokazali smo da nismo krivi i ovo je historijski događaj za Bosansku Krupu, policiju Bosanske Krupe i 5. korpus. Zbog čega je to historijski događaj? Naša SJB Bosanska Krupa bila je izmještena van grada jer je grad bio napadnut od Vojske Republike Srpske i tokom rata mi smo za naše ratne zasluge dobili Ratnu policijsku zastavu kao najviše kolektivno priznanje koje se može dodijeliti jednoj policijskoj organizaciji. Samim tim, ova oslobađajuća presuda je značajna, odnosno neuspjeh druge strane da pobije činjenicu da je ta Ratna policijska zastava zaslužena časnom borbom i na pravom putu, te da se nisu činili nikakvi zločini. To je ono što je satisfakcija svima nama, kao i svim pripadnicima policije u Krajini”, ističe Šabić.
Policajac Zijad Kadić poslije rata se borio da preživi i pokrenuo je privatni mali biznis. Bavio se autoprijevozništvom i uglavnom je radio težak posao prijevoza ogrjevnog drveta. Njegov se život srušio onog dana kada je pokrenut sudski pretres protiv njega i njegovih kolega. Od tada njegov život više nije isti.
“Nabavio sam neki kamion i otvorio vlastiti obrt. Uglavnom sam se bavio prijevozom drveta i uredno plaćao sve obaveze državi. Kada se to desilo, morao sam da odjavim obrt i prodam kamion jer više nisam mogao da radim. Onda sam se svakako prebacivao, imao sam neke rodbine u Americi koja mi je pomogla, a često sam i pozajmljivao novac jer me je koštao ovaj sudski proces i imao sam velike finansijske troškove. Od hapšenja do danas imam problema s glavoboljom i pijem četiri-pet tableta dnevno. I moja porodica je doživjela šok. U to vrijeme mi se kćerka taman trebala udavati i, kada se to desilo, znate kako je to… Narod k’o narod, počelo se pričati da joj je otac ratni zločinac itd. Kada se desio pretres 2013. godine, bio sam u Bosanskoj Otoci parkiran i čekao sam sina. Čujem svirene i vidim na retrovizoru kako mi prilazi policija s dugim cijevima, pozdravljaju me, a moj sin taman prilazi kamionu. Stavljam ruke na volan i molim ih da me ne privode njemu pred očima. Rekao sam sinu da nema problema i da produži. Kada je otišao, kažu mi da se radi o pretresu i vode me mojoj kući da to obave. Nije se lahko ni prisjećati toga. Teško je sve to bilo i za mene i za moju porodicu”, priča nam Kadić.
U aprilu 2016. godine osnovali su Udruženje veterana ratnog sastava SJB Bosanska Krupa. Predsjednik Udruženja jeste Jasmin Hasanović, bivši policajac SJB Bosanska Krupa. Pojašnjava da je cilj Udruženja da pomogne onima koji su bili obuhvaćeni sudskim procesom, ali i da buduća pokoljenja znaju istinu i zbog čega su bosanskokrupski policajci dobili najviše ratno priznanje.
“Kada se naši generali i borci hapse i optužuju, slabo se diže glas u njihovu odbranu. S druge strane imamo agresore koji veličaju ratne zločince i generale koji su činili te zločine. Dok se nismo organizirali u Udruženje, nismo mogli pomoći ovim ljudima niti smo imali razumijevanja od ljudi koji vode ovaj kanton. Obraćao sam se mnogima s dopisima da se ovim ljudima pomogne, kao i mnogim predsjednicima klubova političkih stranaka. Međutim, sve se završilo na riječima ‘vidjet ću ja to’ ili ‘nema političke volje za to’. Ovi ljudi ostavljeni su na cjedilu i sami da se bore”, ogorčeno konstatira Hasanović
