"Pomjerači" granica
Ovaj izvještaj na ukupno 35 stranica objavljen je četiri dana uoči zapadnobalkanskog samita, koji je u Berlinu održan bez konkretnih pomaka u normalizaciji odnosa između zvaničnog Beograda i Prištine.
U analizi ESI-ja pobrojana su i imena zvaničnika koji žele da mijenjaju granice, ali i onih koji se takvoj ideji žestoko protive, prenose vijesti.ba.
"Pomjeračima"granica okarakterisani su srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić, savjetnik Donalda Trumpa za sigurnost John Bolton, kosovski predsjednik Hashim Thaci, predsjednik Albanije Edi Rama, te predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik.
S druge strane, ideju bilo kakve promjene granica odbacuju premijer Makedonije Zoran Zaev, njemačka kancelarka Angela Merkel, ali i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić.
U dijelu izvještaja naslovljenog sa "Razgraničenje i ljudi iz 90-ih" ističe se da vizija mijenjanja granica multietničkih država po etničkim linijama ostaje najdestruktivnija politika modernog Balkana.
"Ona počinje sa crtačima koji zamišljaju kohezivne zajednice, a završava izvučenim oružjem, tenkovima koji pucaju i kućama koje gore. Vođe pokušavaju etnički pomiješanu zajednicu razmrsiti bezbolno. Slijede suze, krv i očajanje", piše u izvještaju.
Uz osvrt na ne tako davnu prošlost Balkana, kada su slične ideje o promjeni granica dovele do krvoprolića, ESI u svom izvještaju potcrtava ulogu vođe srbijanskih radikala Vojislava Šešelja, kao zagovornika "Velike Srbije", koji je tokom rata 90-ih godina taj svoj san pokušao ostvariti tako što je njegova jedinica počinila brojne ratne zločine.
Aleksandar Vučić u to je doba kao mladić postao generalni sekretar Šešeljeve stranke, a 1998. godine i ministar informisanja. Potom je u dva mandata bio poslanik u Skupštini Srbije.
Nakon pada Miloševićevog režima, kako se navodi, radikali su jačali, ali nikada toliko da mogu biti vlast. U međuvremenu, sve države u okruženju Srbije su napredovale - osim nje same.
Taj ključni trenutak prepoznao je Vučić, koji zajedno s Tomislavom Nikolićem mijenja strategiju i osniva Srpsku naprednu stranku (SNS).
Nezaustavljivi Vučić
U maju 2012. godine SNS postaje najjača stranka u Srbiji, te se Vučić, 12 godina nakon pada Miloševića, vraća u Vladu kao ministar odbrane. Već idući mandat postaje premijer, a odmah nakon toga i predsjednik.
"Ništa nije moglo zaustaviti Vučićev uspon - ni trogodišnji rat u Bosni i Hercegovini (1992-1995.), ni srbijanski poraz u ratu na Kosovu 1999., ni pad Miloševića u oktobru 2000., niti kasnije hapšenje Šešelja", piše u izvještaju.
ESI navodi da se skoro ništa nije promijenilo u političkoj postavci Srbije od Miloševića do danas - Vučić i Dačić su vlast, a Šešelj lider opozicije. Iznenađujući je, dodaje se, Vučićev uspjeh da se uprkos svemu postavi kao progresivni, nekonvencionalni vođa otvorenog uma.
U nastavku se podsjeća na brojne Vučićeve izjave u kojima govori o miru, prosperitetu, suživotu i budućnosti.
Autori izvještaja pitaju se zašto alarm (ponovo) ne zvoni, te dodaju kako odgovor leži u tome da je ideja o promjeni granica iz Srbije izlazila godinama kao argument.
Vučić i Thaci, navodi se, u avgustu prošle godine na konferenciji u austrijskom Alpbachu objavili su da razmatraju promjenu granica kao dio sporazuma o normalizaciji odnosa. Ta ideja naišla je na razumijevanje kod pojedinih evropskih diplomata, a od 2018. ima i podršku u SAD-u, nakon što je John Bolton postao savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Stoga izostaju reakcije i na Vučićeve kasnije izjave u kojima se već vide naznake da bi se takva politika mogla prenijeti na druge države na Balkanu.
ESI podsjeća na jednu od izjava Ivice Dačića: "…kada govorimo o Albaniji, naravno, moramo pričati o Kosovu, ali isto tako, nadam se da je to svima jasno, kada pričamo o Srbiji, pričamo i o Republici Srpskoj".
Problem Kosova tako se prenio i na BiH, a Milorad Dodik, bliski saveznik Aleksandra Vučića, u nekoliko navrata kasnije je spominjao da se politika etničke demokratije može primjenjivati u BiH, da RS nema više šta tražiti u BiH, te da je logično da RS bude dio Srbije.
Osvrnuvši se na politiku EU i SAD-a, koja je bila jaka odmah nakon rata i koja je od Balkana napravila prosperitetnije mjesto u kojem se vidio napredak, u izvještaju se navodi kako je nakon toga negdje stalo, ali da se prije dvije godine počeo nazirati obrat u politikama.
U dijelu analize naslovljene sa "Hipnotizer", navodi se da je u cijelom haosu došlo do tolikog razmimoilaženja da je upravo u tome opasnost, ali i moć politike Aleksandra Vučića.
Pandorina kutija
"SAD i Kosovo su u svađi, EU je podijeljena, Njemačka i SAD ne vjeruju jedni drugima na Balkanu. Kosovski parlament ide protiv predsjednika Kosova, premijer Albanije svađa se s premijerom Kosova. U međuvremenu, većina Srba podržava svog predsjednika koji jača svoju vojsku, a njegovi mediji jačaju nacionalizam", kaže se u analizi.
Srbijanski predsjednik, navodi se, "dobar je glumac i zna biti šarmantan".
"Vučić razumije moć u svim njenim oblicima: moć karizme, moć priča, mirno izgovorenih prijetnji, moć podizanja očekivanja i svaljivanja krivice", kaže se u izvještaju.
Majstorluk Vučića, dodaje se, leži u tome da pokrene razgovore s Kosovom i da ih vodi na način da pridobije Zapad za prijatelje koji će zažmiriti na njegove planove i ideje.
"EU bi trebala zatvoriti 'Pandorinu kutiju' daljnjih razgovora o ponovnom iscrtavanju granica duž etničkih linija. Istovremeno, EU treba dogovoriti vjerodostojnu strategiju o tome kako Srbija, Kosovo i ostatak Zapadnog Balkana mogu napredovati prema integraciji s ostatkom Evrope. Pitanje je rata i mira da ta vizija ostane vjerodostojna", navodi se u izvještaju.
EU mora upozoriti Aleksandra Vučića, ističe se, da ratnohuškačke izjave ministara u srbijanskoj Vladi moraju prestati.
Prijetnje vojnom intervencijom na sjeveru Kosova su neprihvatljive. Njemačka, Francuska i ostale zemlje članice EU moraju jasno pokazati da su spremne preuzeti veću odgovornost za sigurnost na Balkanu ako u bilo kojem trenutku američki predsjednik odluči povući američke vojnike.
ESI ističe da nije izgledno da ijedna zemlja sa Zapadnog Balkana postane članicom EU prije 2025. godine, te stoga preporučuje da zauzvrat ponudi konkretni plan koji će tim zemljama dati jasnu perspektivu. Plan treba pokriti period od 2020. do 2025. godine, koji počinje s novim sastavom Evropske komisije i rotirajućim predsjedništvima Hrvatske i Njemačke.
Taj plan trebao bi sadržavati konkretni cilj da sve zemlje Zapadnog Balkana, koje ispunjavaju tražene uslove, postanu punopravne članice jedinstvenog tržišta do 2025., što bi potaknulo reforme i atraktivnost regije za investitore.
Paralelno s tim, zemlje koje postižu mjerljiv uspjeh u ispunjavanju tog cilja i napredak u području vladavine prava, manjinskih prava i dobrosusjedskih odnosa trebale bi biti uključene u regionalnu i kohezijsku politiku EU.
"Istovremeno, EU bi trebala poticati slobodu kretanja između zemalja Zapadnog Balkana s ciljem da se do 2030. stvori zapadnobalkansko šengensko područje bez graničnih kontrola između zemalja regije", dodaje se u opširnom izvještaju ESI-ja.
