Niko doduše ne kaže trebamo li se dići i kad su osobe kojima bi trebali prepustiti mjesto – neugodne i bezobrazne.
Dogodilo se i vama, sigurno i ne samo jednom: ustali ste starijoj osobi u javnom prijevozu i prepustili joj mjesto iako ste umorni jer se vraćate s predavanja, iako se možda vraćate s posla koji ste radili nakon predavanja, iako svoju studentsku kartu plaćate, iako neprestano negdje jurite, zabrinuti, opterećeni, nakrcani knjigama, skriptama, brigama…
Istina je da su stariji ponekad bezobrazni i neugodni u komuniciranju svojih očekivanja. Tako je bilo i s ovim kolegom kojeg je susret sa starijim gospodinom u tramvaju toliko isfrustrirao da je odlučio “više ne ustajati penzionerima”.
Prenosimo njegovu priču:
“Znači toliko sam poludio neki dan. Idem sa faksa kući. Pisao sam ispit taj dan i naravno ne znam kako će proći. Sjedim u tramvaju i vrtim u glavi cijelo vrijeme kako je to prošlo. Da li sam izostavio neko pitanje ili na nešto pogrešno odgovorio.
I tako kako to vrtim u glavi niti ne gledam ko je po tramvaju nego gledam zbunjeno kroz prozor. I počne se neki starac iz čista mira derati na mene da već 10 minuta tu stoji i da sam stravično nekuluran što se nisam digao da njega pustim. Kao prvo nisam ga uopće vidio jer i sam imam hrpetinu problema kako proći faks, a drugo on je toliko bio neugodan da nisam mogao vjerovati da netko u tim godinama može biti toliko bezobrazan.
Katastrofalan je bio. I znam da stalno penzioneri po mladima lupaju da su nepristojini i da se ne znaju ponašati, ali zapravo ti starci sami to isprovociraju. Prije sam čak bio za njih, ali nakon ovoga sam potpuno ljut na njih. Da sebi takvo ponašanje mogu dopustiti.
I naravno sav sam se zacrvenio jer je stvorio neugodnu situaciju u tramvaju koji je bio standardno krcat i svi gladaju u našem smjeru. Pokušao sam mu objasniti da ga nisam vidio, ali ne.
Govori mi da su me mama i tata nekulturno odgojili i iz koje sam rupe ispuzao tu u Zagreb. Inače iz Zagreba sam, ali to je sasvim nebitno odakle sam. Očito samo njemu je. Kako je bio sve bjesniji na mene tako me isprovocirao, pogotovo kad mi je spomenuo roditelje. To ne dam.
Rekao sam mu da nakon takvog razgovora i nakon takvog bezobraznog i nekulturnog razgovora nemam namjeru se dići do svoje stanice. Koja je bila sigurno još nekih 20 minuta. Otišao je na drugi kraj vagona i nastavio gunđati i vrijeđati, ali bilo me briga.
Čak ljudi nisu mogli vjerovati što mu je bilo da je toliko ljut. Nisam se dao da me netko toliko izvrijeđa pa da još popustim. Neću.
Znam da ima starih ljudi kojima je zbilja potrebna pomoć i uvijek se dignem, ali ovakav način i bezobrazluke ne podnosim. Eto i dalje napadajte studente i mlade da se ne daju ponašati, ali očito i penzioneri ne znaju kulturu ponašanja makar misle da znaju. Misle da se cijeli svijet oko njih okreće, a mi bi morali samo se njima posvećivati.
E ja neću više.
Andrija
