Novi zakon o akcizama, sve izvjesnije takse na emisiju CO2, ali i najave koji pristižu iz entitetskih Elektrodistribucija dovode do ogromne bojazni da ćemo struju papreno plaćati.
PRVO POSKUPLJENJE VEĆ NAJAVLJENO
Poskupljenje struje je danas najavljeno u Federaciji BiH i to za minimalno 15 posto.
Kako su naveli u Elektroprivrede BiH na ovaj korak će biti primorani ako se prihvate zahtjevi rudara za restruktuiranjem rudnika uglja na planu ljudskih resursa.
Reagovao je odmah i Sinan Husić, predsjednik Sindikata radnika rudnika FBiH poručivši da ne vidi nikakvih dodirnih tačaka između zahtjeva rudara i cijene električne energije. Istakao je i da nije daleko 20. maj i 7 sati kada će biti realizovane odluke Upravnog odbora Sindikata radnika rudnika Federacije BiH o generalnom štrajku sedam rudnika u sastavu Koncerna.
U Republici Srpskoj je još u februaru mjesecu iz Elektroprivrede poručeno da će na proljeće struja poskupiti u “malom” procentu. Tada je direktor ove kompanije Luka Petrović objasnio da bi potrošačima koji imaju račun od 50 KM povećanje iznosilo manje od dve marke, ali i da bi neki potrošači bili izuzeti od poskupljenja.
Samo mjesec dana kasnije je izjavio da od poskupljenja neće biti ništa dok ne prođe pandemija.
DRUGO POSKUPLJENJE- ZAKON O AKCIZAMA
Drugo poskupljenje struje donijeće novi Zakon o akcizama u Bosni i Hercegovini čiji je nacrt trenutno u pripremi.
Nacrt donosi nove akcizne proizvode, poput električne energije, čime će direktno biti pogođeni preduzetnici, a indirektno, uvjereni su ekonomisti, i individulana domaćinstva.
Predsjednik Odbora za privredu i finansije SDS-a Slaviša Raković je jasan- slijedeći evropske direktive, BiH mora uvesti ovu vrstu akciza. Evropskim propisima je, pojašnjava za BUKU, predviđeno da 50% naplaćenog iznosa akcize (najmanje) mora da se koristi za razvoj i investicije u sektoru energetike, dok preostali iznos može biti prihod budžeta.
Ovo kod nas automatski postavlja pitanje o održivosti naknade za obnovljive izvore energije koju već plaćamo.
Kao i u svemu, naglašava Raković, akcizna politika BiH je po namjeri dobra a u praksi naopaka. “Očekujem da celokupan iznos padne na teret građana, a uz to ne treba misliti da neće doći i do poskupljenja zbog pritiska proizvođača. Ovaj problem, ako bude parcijalno rješavan ne može donijeti ništa dobro građanima, jer bez sveobuhvatne fiskalne reforme možemo očekivati samo rast poreskog tereta, a samo simboličan rast primanja građan”, zaključuje Raković.
Ratko Kovačević, glasnogovornik Uprave za indirektno oporezivanje za BUKU kaže da je još uvijek prerano o svemu govoriti jer će tek nakon izrade samog nacrta Zakona o akcizama, isti krenuti u proceduru usvajanja prvo pred Upravni odbor Uprave za UIO, nakon toga u Vijeće ministara BiH i Parlament BiH.
"Tek će u samom procesu usvajanja, vladajuće političke strukture odrediti koji su to akcizni proizvodi i koje stope akciza će biti u novom zakonu”, kaže za BUKU Kovačević. Mišljenja je da ne treba sve gledati tako crno podsjećajući ujedno i na slučaj susjedne Hrvatske koja je i kao članica EU dobila tri godine da uskladi akcize na duvan kako bi u konačnici zadovoljila direktive Evropske unije.
TREĆE POSKUPLJENJE-TAKSA ZBOG C02
Ali najveći udar na cijenu električne energije mogao bi da bude ostavarivanje najava EU da će zapadnobalkanskoj šestorki (ZB6) uvesti takse zbog emisija ugljen-dioksida.
O ovoj taksi se priče već dvije godine, a sada je njeno uvođenje sasvim izvjesno.
“Sredinom ove godine očekuje se regulacija takse, ali mislim da će stupiti na snagu 2023. godine, no vidjećemo”, rekoa je za BUKU ekonomista Vjekoslav Domljan.
Podsjetimo, Evropska unija planira dekarbonizirati cijelu privredu do 2050. godine zbog CO2 emisija.
To znači da će termoelektrane u Evropi biti zatvorene najmanje do 2035. ili eventualno 2040. godine.
Bosna i Hercegovina, koja je u novembru 2020. godine potpisala Deklaraciju o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan, koja između ostalog podrazumijeva podsticanje takse na emisiju ugljen-dioksida, istovremeno ulaže u gradnju termoelektrana. Tako će se, uprkos ovom potpisu, ali i protivljenju predstavnika Evropske unije, stručnjaka iz energetskog sektora, Energetske zajednice i ekologa, graditi Blok 7 u Tuzli.
Radovi bi trebalo da počnu u novembru, a riječ je o jednom od dva posljednja projekta termoelektrana u široj Evropi.
Kompletnu situaciju za Buku je prokomentarisao I Denis Žiško, koordinator programa energija i klimatske promjene u Centru za ekologiju i okoliš: “Evropska komisija je ozbiljno krenula na put dekabornizacije svega, a posebno energetskog sektora. Izdvojeni su milioni eura za pravednu tranziciju, a to znači da postoje sredstva koja će pokriti troškove te tranzicije. Postoje ista takva sredstva predviđena i za zemlje jugoistočne Evrope, sada je samo pitanje koliko će naši političari biti pametni da iskoriste to, da uskoče na taj voz da bi ova zemlja i građani ove zemlje imali koristi od toga. Razlog zašto političari koji vode ovu zemlju insistiraju na izgradnji termoelektrane i pored činjenice da svi gase takva postrojenja i ne planiraju graditi nove, jeste pet godina tendera. Oni su se našli u tim tenderima i to je jedini razlog. Nakon pet godina, kada se počne vraćati taj kredit sa taksama za CO2 emisije i niskim cijenama eletrične energije iz obnovljivih izvora, mi ćemo doći u situaciju da će energija iz novih termoelektrana, a posebno starih biti suviše skupa”.
Napominje da ćemo tada doći u scenarij da Elektropivreda neće biti u mogućnosti da vraća kredit i onda se pokreće garancija, a tada će građani vraćati kredit za koji su ovi naši političari digli ruku. Žiško kaže da sve ukazuje na to da će se upravo ovaj scenarij dogoditi.
