Nebom nad Finskom kružili su borbeni avioni tokom vikenda, a Švedska na porast napetosti odgovara raspoređivanjem vojnika na svoj istureni položaj na Baltiku. Predsjednik Vladimir Putin zatražio je od NATO-a sigurnosna jamstva da se neće širiti istočno i da nikada neće u svoj savez uključiti Ukrajinu. Takav razvoj događaja potaknuo je vodstva Finske i Švedske da glasno izgovore kako je njihovo pravo aplicirati za članstvo, ako tako odluče.
“Odluku o članstvu Finske donosi ta zemlja i 30 članica NATO-a, a isto to vrijedi i za Švedsku”, rekao je u ponedjeljak glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg nakon sastanka s ministrima vanjskih poslova.
Ni Finska ni Švedska nisu službeno objavile da žele postati punopravne članice i saradnju sa Savezom svode na razmjenu informacija i zajedničke vojne vježbe. Međutim, Charly Salonius-Pasternak iz Finskog instituta za međunarodne odnose, kaže da su Finska i Švedska “svjesno učinile korak kako bi im NATO izričito odgovorio da su su njegova vrata za njih i dalje otvorena”.
Elina Valtonen, potpredsjednica finske oporbene Nacionalne koalicijske stranke, smatra da je pridruženje “prirodan korak”.
“Stvara se tješnja suradnja sporazumima ne samo s NATO-om već i s Ujedinjenim Kraljevstvom i Sjedinjenim Državama”, kaže Valtonen.
Objašnjava da je Finska nakon Hladnog rata odabrala neutralnost da umiri Kremlj, no od te je politike odavno odustala. U slučaju da Rusija pošalje svoje vojnike uz 1340 km dugu granicu s Finskom, ova kao nečlanica NATO-a ne može računati na aktiviranje Članka 5 u kojem stoji da je napad na jednu članicu napad na sve što ih obvezuje da priskoče u pomoć napadnutoj.
No, podrška članstvu u NATO-u tradicionalno je niska među Fincima i Šveđanima, iako je u januaru anketa pokazala da je protivljenje palo na najniži postotak u dva protekla desetljeća, na 42 posto. Robert Dalsjo iz Švedske agencije za istraživanje obrane objašnjava da je za mnoge članove najveće švedske političke stranke – socijaldemokratske, članstvo u NATO-u “ravno svetogrđu”.
Stvarni preokret mogao bi se dogoditi jedino “ako bi Finska otvoreno zatražila članstvo ili ako prijetnja bude u toj mjeri vjerodostojna da promijeni političke kalkulacije”. Malo je analitičara koji vjeruju da bi Putin mogao poslati tenkove u Finsku. No, finski analitičar Salonius-Pasternak upozorava da je manjih akcija bilo i da se nastavljaju.
“Primjerice, 2016. je Rusija iznenada pustila preko granice s Finskom 1700 migranata, a opetovano krši zračni prostor”.
U kolektivnom sjećanju Finaca urezan je krvavi pokušaj invazije tijekom Drugog svjetskog rata zbog čega Finska godinama održava visoku vojnu spremnost.
Bivši finski šef diplomacije Erkki Tuomioja, jedan od najistaknutijih protivnika priključenja Finske NATO-u, tvrdi da je zemlja dobro pripremljena bude li potrebe.
“Nismo naivni i mnogo smo ulagali u nacionalnu obranu”, kaže Tuomioja.
Finska je utrošila 8,4 milijarde eura na nove borbene avione i “može mobilizirati pričuvni sastav 280.000 uvježbanih vojnika, što ne može nijedna druga zemlja u Europi”, tumači Tuomioja. Švedska je, naprotiv, rezala potrošnju na obranu nakon Hladnog rata.
Godine 2013. vrhovni zapovjednik Sverker Goranson šokirao je Šveđane izjavom da bi zemlja imala snage odupirati se ruskoj invaziji “oko tjedan dana” bez pomoći inozemstva. Ali već nakon ruske aneksije Krima 2014., Švedska je počela jačati svoju obranu.
“Bili smo odjeveni za šetnju po sunčanu vremenu kad nas je zatekla oluja. Na brzinu smo od Amerikanaca posudili kišobrane, čizme i tople veste”, slikovito objašnjava švedski analitičar Dalsjo te izjavljuje: “Švedska je daleko od toga da ima dovoljno sredstava kako bi se sama branila”.
Ta skandinavska zemlja koja dva stoljeća nije ratovala, ponovno je 2017. uvela obvezno služenje vojnog roka. U siječnju je Švedska rasporedila oružane ophodnje na otoku Gotlandu pošto su tri ruska desantna broda uplovila u Baltičko more.
Finska je objavila da je povećala “spremnost” provedbom vojnih vježbi diljem zemlje. Helsinki se tiho priprema iza scene, kaže Salonius-Pasternak.
