Tim putem proći će i 71-godišnja Nura Mustafić iz srebreničkog naselja Bajramovići, koja je u genocidu ostala bez trojice sinova i supruga.
Rijeka ljudi
- Idem prvi put, jer mi je Allah, dž. š., dao snagu da odam počast svojoj, ali i svoj ubijenoj djeci. Vratila sam se u Bajramoviće 2000. godine i živim sama, ali bar gledam u parče zemlje na kojem su moja djeca odrastala, igrala se - kaže Nura i dodaje da se ne plaši iskušenja na 100 kilometara dugačkom putu, koji prolazi pored masovnih stratišta i planine Udrč.
Nura je ukopala dva sina i muža, koji su pronađeni u masovnim grobnicama. Muž Hasan imao je 50 godina, a sinovi Mirsad, Alija i Fuad imali su samo 24, 22 i 20 godina.
Nura i Rafija: Odaju počast svojoj i svoj ubijenoj djeci
S rijekom ljudi ka Potočarima je krenula i 68-godišnja Rafija Hadžibulić. U genocidu je ostala bez dva sina, dok joj je suprug umro u progonstvu, daleko od kuće.
- Želim vidjeti kojim su putem išli naši najmiliji i gdje su ubijani - kaže Rafija.
Raduje je što je među učesnicima „Marša mira“ mnogo djevojaka i mladića. Među njima je i 19 učenika sarajevske Prve bošnjačke gimnazije.
- Meni je ovo prvi put da učestvujem u „Maršu mira“. U školi se malo govori o genocidu, ali pričaju nam naši roditelji i porodice. Važno je da se sjećamo - kaže učenik Hamza Bećirbašić.
Prvo konačište
Studentica Univerziteta u Koloradu (SAD) Diana Dang također je prvi put u koloni. Došla je u grupi studentica Ane Petrilo, koja već šestu godinu dovodi studente u Nezuk i Potočare.
- Želimo žrtvama odati počast - kaže Dang.
Prvog dana „Marša mira“ učesnici su prešli dionicu od Nezuka do Liplja u dužini od oko 33 kilometra. Morali su proći i preko Crnog vrha, gdje je pronađena najveća masovna grobnica u BiH i mjesta koje je 1995. godine označavalo granicu između života i smrti za mnoge Srebreničane. U Liplju je organizirano prvo konačište, historijski čas, promocija knjiga i projekcija filma Avde Huseinovića.
Sutra je ispred njih najzahtjevnija dionica preko Kamenice i Gloda, planine Udrč do Mravinjaca.
Habibović: Prvi put idemo preko Bukve
Munir Habibović, predsjednik Pododbora za „Marš mira“, kaže da se ove godine prvi put ide trasom kojom su Srebreničani išli 1995. godine.
- Posebno će teško biti na dionici od Kameničkog brda do Buljima, preko kote Bukva. Na tom lokalitetu u jednom je danu ubijeno najmanje hiljadu Srebreničana. Prošao sam tim putem dan prije, kasnije su mi preživjeli pričali kako su bukvalno prelazili preko mrtvih. Tekli su potoci krvi - kaže Habibović.
„Sve izdržim zbog onih koji nisu preživjeli“
Umija Sulejmanović iz Potočara učestvuje na ovogodišnjem „Maršu mira“. U julu 1995. ubijeni su joj otac i brat.
- Tada mi je ubijeno i mnogo drugih članova familije. Već deset godina učestvujem u „Maršu mira“ i svaki put mi bude teško. Sjetim se svega kroz šta su oni prošli. Ali, sve izdržim kako bih odala počast svima onima koji nisu uspjeli preživjeti na tom putu - kaže Umija.
