Ili jednostavno, zašto Igor Stojanović ne bi pokazao svoje pravo, dugo skrivano lice?
Džamija odgaja i uči ljude da je ljubav prema domovini dio vjere, a historija nas uči da država može, a posebno ona komunistička, ljude progoniti, ubijati i slati u kazamate ili ih pod okriljem "mraka progutati" samo zbog njihovog prava na javno i privatno ispoljavanje vjere i uvjerenja.
Stojanović ne samo da iskazuje islamofobiju, on pokazuje da je i njegovo evropsko lice licemjerno. On negira osnovna ljudska prava i slobode koje garantuje Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama.
Evropska konvencija u članu 9 eksplicitno garantuje pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, što podrazumijeva i slobodu čovjeka da sam ili zajedno sa drugima, javno ili privatno ispoljava vjeru ili uvjerenje molitvom, propovijedima, običajima i obredom.
To što je živio i danas živi pored drugog i drugačijeg, ne znači i ne može nužno značiti da je to njegov lični izbor, iskreno uvjerenje i opredjeljenje. Stojanović svojom izjavom zasigurno nagoni na oprez kada je riječ o njegovom vrijednosnom opredjeljenju.
Narod kojeg je odgajala džamija nije stvarao ekskluzivne, etnički čiste teritorije, nije rušio crkve i zabranjivao ispovijedanje vjere. To je narod koji je čuvao i štitio crkve dok su mu rušili džamije, narod koji je vrlo često više vodio računa o drugom i drugačijem nego o svojim interesima.
Bog je ljude stvorio različitim i podijelio ih na narode da bi se bolje upoznali. Pluralizam naroda je pretpostavka ostvarivanja ideja vjere o saradnji, uvažavanju i međusobnom upoznavanju među ljudima i narodima.
Nije sporno da se ideja vjere kroz historiju zloupotrebljavala, o tome nam najbolje svjedoče agresija na RBiH i genocid nad Bošnjacima, ali nije sporno i da su mnoge humanističke ideje zloupotrijebljavane i da se danas zloupotrebljavaji u svrhu dehumanizacije ljudi kao individua, ali i cijelih naroda. Nije sporno i da Igor Stojanović svoju političku borbu protiv SDA koristi kao instrument za obračun sa Islamskom zajednicom u BiH i javno iskazivanje islamofobije.
Nije u konačnici bitno šta je Stojanović mislio, niti šta su bili njegovi motivi, važano je u kojem kontekstu i vremenu je iznio svoj stav i kakav efekat su imale njegove riječi. Svaki odgovoran čovjek vodi računa o kontekstu u kojem postupa i govori i to prije nego što postupa i govori. Naknadna pamet, nije pamet, to je pokušaj prikrivanja istine lažima.
Stojanovićevi istupi predstavljaju i povod da se konačno zamislimo nad činjenicom, da li su oni koji se danas, kod svake svoje štetne aktivnosti pozivaju da su bili pripadnici Armije RBiH bili uistinu borci Armije RBiH ili su samo bili u redovima Armije RBiH. I, naravno zašto su u tim redovima bili?
Taj "ratni argument" zbog svoje svakodnevne i pretjerane upotrebe jednostavno gubi kredibilitet i postaje krajnje suspektan.
