Šećerna je bolest problem za 241,990 osoba u našoj zemlji prema CroDiab registru, no smatra se kako je realan broj oboljelih bliži 400.000 osoba.
Riječ je o kroničnoj bolesti koja nastaje kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili kada tijelo ne može učinkovito upotrijebiti proizvedeni inzulin – hormon koji omogućuje stanicama preuzimanje glukoze iz krvi i njezinu preradu u energiju. Neadekvatna proizvodnja inzulina ili njegova nedjelotvornost uzrokuju povišenu razinu glukoze u krvi (hiperglikemija) koja može rezultirati dugoročnom štetom za organizam.
"Nerijetko osobe sa šećernom bolešću budu hospitalizirane zbog akutnog srčanog infarkta, moždanog udara, oštećenja bubrežne funkcije, gangrene stopala ili smetnji vida i tada im se dijagnosticira šećerna bolest. Upravo ove komplikacije značajno smanjuju kvalitetu života osoba sa šećernom bolešću i povećavaju trošak liječenja. Dijabetička retinopatija je najčešći uzrok sljepoće, dijabetička nefropatija najčešći uzrok bubrežnog zatajenja, a dijabetičko stopalo je najčešći uzrok netraumatskih amputacija nogu", upozorio je doc. dr. sc. Dariom Rahelićem, predsjednikom Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskog liječničkog zbora. On tvrdi kako svatko od nas može imati šećernu bolest, a da to ne zna, kako prenosi Večernji.hr.
Koji su simptomi dijabetesa?
I dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2 uključuju jednake simptome. Obratite pozornost na njih.
Umor i glad
Naše tijelo pretvara hranu koju jedemo u glukozu koje stanice mogu koristiti kao energiju. Stanicama je potreban inzulin kako bi mogao "dovesti" glukozu. Čim tijelo nema dovoljno inzulina ili ako stanice nisu osjetljive na njega, glukoza ne može dospjeti u stanice i na kraju smo ostali bez energije. To znači da osjećamo veću glad i da smo umorniji nego inače.
Često mokrenje i žeđ
Prosječna osoba mokri između četiri i sedam puta u jednom danu, međutim osobe oboljele od dijabetesa mokre češće. Pod normalnim okolnostima naše tijelo reasporbira glukozu kako ona prolazi kroz bubrege, no kada dijabetes prouzroči skok ćešera u krvi, višak šećera (glukoze) se nakuplja u krvi. Bubrezi moraju pojačano raditi kako bi uspjeli filtrirati i apsorbirati taj višak šećera, no ako ne mogu pratiti taj tempo, višak šećera se izlučuje putem mokraće. Zato se javlja povećana potreba za mokrenjem.
Češće mokrenje dovodi do dehidracije i veće potrebe za tekućinom. Logično, češća konumacijaa tekućine pojačat će i potrebu za mokrenjem.
Neželjen gubitak težine
S obzirom na to da tijelo ne dobiva dovoljno energije iz konzumirane hrane, ono će samo početi sagorijevati mišiće i masne naslage kako bi kompenziralo taj nedostatak. To znači da možete smršavjeti čak i ako imate uobičajene prehrambene navike ili ne mijenjate svoju razinu tjelesne (ne)aktivnosti.
Mučnina i poriv za povrćanjem
Jednom kada je tijelo primorano trošiti masne naslage, ono stvara ketone koji se nakupljaju u krvi. Jednom kada njihova koncentracija dosegne opasnu razinu, dolazi do moguće pogubnog stanja ketoacidoze. Upravo ovi ketoni mogu prouzročiti osjećaj mučnine.
Suha usta i svrbež kože
S obzirom da tijelo koristi više tekućine za mokrenje, to podrazumijeva manje vode za ostale organe i potrebe tijela. Dehidracija uzrokuje suhoću ustiju, a suhoća kože rezultira svrbežom.
Mućenje vida
Promjena u razini tekućine u tijelu može dovesti do oticanja očiju i tako prouzročiti probleme s vidom, koji se muti. Oči doslovce mijenjaju svoj oblik i gube sposobnost izoštravanja predmeta.
Gljivične infekcije
Gljivice se hrane šećerom, tj. glukozom. Ako je imate previše, gljivice će doslovce "poludjeti" za njom i nekontrolirano se razmnožavati. Gljivične su upale dugotrajne i teške za pobijediti, a najčešće se javljaju između prstiju i nožnih prstiju, ispod dojki te oko spolnih organa.