Da se prave vrijednosti prepoznaju u najtežim situacijama, pokazao je slučaj iz Kneževa, opštine koja je već danima zavejana ogromnim snježnim pokrivačem. Trojica ljudi su odlučili da rizikuje svoje živote kako bi došli do kuće u kojoj se nalazila starica sa preminulim sinom.
Sve se dešavalo u četvrtak u malom selu Panići, na području Kneževa, hrabrost i humanost su se spojili kako bi se izborili s teškim uslovima koje je donio snježni pokrivač.
Srđan Gojković, odbornik u ovoj opštini ispričao je šta se sve dešavalo u Kneževu.
Vinko Panić, suočen s nepredviđenim izazovima, odvažio se na put kroz snježne nanose, koji su na pojedinim mjestima bili i veći od dva metra, kako bi pomogao svom komšiji, Željku Panić, čija je situacija postala alarmantna.
Međutim, kada se probio do njegove kuće zatekao je njegovo tijelo, kao i majku koja je sve vrijeme bila kraj njega.
Željko Panić (54) živio je sa svojom osamdesetogodišnjom majkom u staroj drvenoj kući koja je, usljed snijega i starenja, postala i neuslovna za život. Bez struje i telefona, nesrećna majka nije imala način da pozove u pomoć, a hrabri Vinko, unatoč teškim uslovima, uspio je da dođe do njihove kuće, piše Srpskainfo.
Nažalost, zatekao je Željka u beživotnom stanju, što je dodatno naglasilo hitnost situacije.
Na sreću, komšija je brzo obavijestio nadležne organe, a načelnik Goran Borojević je odmah formirao tim predvođen policijskim službenikom Stevo Ćelićem i grupom volontera. Njihova odlučnost i brzo djelovanje omogućili su dolazak na lice mjesta, što je rezultovalo pronalaskom Željkovog tijela i pružanjem potrebne pomoći njegovoj majci.
Rukovodstvo opštine je staricu uskoro smjestilo u starački dom.
- Ovo je još jedan podsjetnik na to koliko je važno da ostanemo povezani, posebno u vremenima krize. Krize budu i prođu, ali bitno je biti čovjek. Bojimo se da ovakvih slučajeva ima još mnogo, posebno u ruralnim dijelovima gdje još uvijek nemamo komunikaciju, pojašnjava Gojković koji je i zajedno sa inspektorom vodio ovu grupu volontera.
On se zahvalio gradonačelniku Laktaša, Miroslavu Bojiću, koji je pružio podršku kako riječima tako i mehanizacijom.
Gojković je naglasio važnost zajedništva u ovakvim situacijama i pozvao sve na akciju kako bi se pomoglo ljudima koji se nalaze u izolovanim sredinama.
Kao što su pokazali Vinko i drugi junaci ovog događaja, hrabrost i solidarnost su često jedini put do nade. Oni su uspjeli da u ovim teškim vremenima, kada su se mnogi osjećali bespomoćno, dokažu snagu zajednice i ljudske dobrote.
