Svako ljudsko biće teži ka sreći i trudi se da je kroz svoj životni angažman postigne što prije, što potpunije i što dugotrajnije
Duboko sam uvjeren da je ”lična sreća nemoguća bez sreće drugih”, jer je čovjek kao društveno biće svakodnevno i stalno vezan za druge ljude i ”osuđen” na stalnu komunikaciju sa njima.
Život ne bi imao svoj smisao kada bi ga čovjek provodio sam, bez drugih ljudi. Stoga je Uzvišeni Bog ljudima propisao brak i obavezao nas na porodične i rodbinske veze i dužnosti, tražeći od nas da se, pored porodice i rodbine, također vezujemo i za naš najbliži džemat.
Aktivan rad za džemat, te potpomaganje svojih ukućana, svojih prijatelja, kolega i rodbine, može nas učiniti bezgranično sretnim, ovisno o tome jesmo li dovoljno društveni i prijateljski raspoloženi prema drugim Božijim stvorenjima.
”Ako si prijateljski raspoložen, ljudi će to zapaziti i prije nego što im kažeš.”
Svaki naš otklanjani namaz, proučena dova ili zikr, može i treba da nas čini još radosnijim, zadovoljnijim i sretnim. Svako naše dijeljenje, potpomaganje ili darivanje drugih ljudi treba da bude naša duševna radost i užitak. Kako je lijepo vidjeti radosna i ozarena ljudska lica kada im izađemo u susret i kada im otklonimo neku njihovu brigu ili trenutni postojeći problem.
Znajmo da će nam to Uzvišeni mnogostruko vratiti i da će i On nama otkloniti mnoge naše brige i poteškoće onako kako to mi otklanjamo Njegovim stvorenima. On, uistinu, voli dobročinitelje i one koji usrećuju druge. Potpomaže takve i na dunjaluku, a za ahiret (vječni život) najavljuje im džennetske nagrade i bezgranične užitke u prostranim i prelijepim rajskim perivojima.
Svoju sreću treba dijeliti sa drugima. Svako od nas ima krug odabranih ljudskih bića (porodica, bliži rođaci i prijatelji), sa kojima redovito i često treba dijeliti trenutke svoje sreće.
Pozitivnu energiju, osmijeh i dobro raspoloženje treba širiti uvijek i svugdje. Potrebno je stalno poticati i sebe i druge na razna i svakodnevna dobročinstva, zbog kojih će i naša sreća biti trajnija i potpunija.
Također, trebamo znati radovati se sreći drugih ljudi i uživati u istoj. Tako će nam život biti ljepši, prijatniji i ugodniji. Užitak i za srce i za dušu.
I za kraj:
”Onaj ko zna da se raduje tuđoj radosti uvijek će imati i svoje dovoljno.”
