Nerijetko su građani ogorčeni radom Centra za socijalni rad, a s druge strane uposlenici KJU Centar za socijalni rad su nezadovoljni uslovima u kojima rade.
Mnogo je nepokretnih, bolesnih i starih osoba koje ne znaju za svoja prava. A socijalni radnici očekuju da građanin dođe, priloži mnogo papira po koje je također potrebno lično otići i tek onda se ulazi u proceduru ostvarivanja prava.
Teški uslovi
- Porodice u kojima je evidentirano porodično nasilje, zlostavljanje majke ili djeteta socijalni radnici ne posjećuju s vremena na vrijeme. Ne posjećuju ni porodice u kojima je teški bolesnik, u kojima niko ne radi. Tek kada stanje eskalira do nepopravljivog, budu dio procesa, ali i tada daleko od porodice, priča jedna Sarajka.
Socijalni radnici tvrde da rade u teškim uslovima, nedostaje stručnog kadra, neuslovne su prostorije, neupotrebljiva i zastarjela oprema, a administracija je posebna priča. Samir Suljagić, direktor KJU Centar za socijalni rad, kaže da ova ustanova provodi oko 180 zakona, od državnog do lokalnih nivoa, sa svim podzakonskim aktima.
- To puno govori o obimu poslova i teretu zaposlenih u Centru. Prema federalnom Pravilniku o minimalnim standardima za pružanje usluga u ustanovama socijalne zaštite u odnosu na broj stanovnika i opis poslova, potrebno je da imamo 240 zaposlenika. A mi trenutno imamo sistematizovana 192 radna mjesta, što znači da nismo prilagođeni federalnim propisom. Od 192 sistematizovana radna mjesta, zatekao sam 128 ljudi zaposlenih na neodređeno, a od tih 128 ljudi u Centru radi 90. Tridesetak ljudi je odsutno po osnovu korištenja godišnjih odmora, bolovanja i pripadajućih prava po Zakonu o radu. Iako je malo tehničkog osoblja, što je dobra stvar, broj stručnih osoba nije dovoljan da osigurava pružanje propisanih usluga predviđenih svim zakonima, a naročito Zakonom o socijalnoj zaštiti i porodičnom zakonu, navodi Suljagić i naglašava da se Centar za socijalni rad bavi samo posljedicama.
Suljagić objašnjava da socijalni radnici ne mogu izaći iz svoje kancelarije “gaseći požare”, a to podrazumijeva i intervencije u noćnim satima kada je najviše nasilja u porodici, činjenja krivičnih djela maloljetnika, ali i punoljetnih osoba koje su također obaveza Centra nakon izdržane kazne ili tokom boravka na uvjetnim otpustima - piše Oslobođenje.
- Imamo i veliki broj migranata u KS-u i neke nove obaveze. Zadatak socijalnog radnika je da 70 posto radnog vremena provede na terenu. Ali, u isto vrijeme mi imamo budžetska sredstva koja su planirana na način da socijalni radnici bukvalno ne izlaze i ne mogu izaći iz kancelarije. Za 11 vozila, sa koliko raspolaže Centar za socijalni rad, u prošloj godini svega je 8.000 KM planirano za gorivo, navodi Suljagić.
Dopisivanje
To znači da je planirano korištenje vozila samo za sudska ročišta i podnošenje izvještaja u Ministarstvo. Nikakav preventivni rad nije osiguran materijalnim resursima.
- Imamo računare koji su u upotrebi od 2003. i koji su neupotrebljivi. Sa njih nije moguće poslati e-mail, a kamoli instalisati nekakvu sofisticiranu opremu za softvere sa novim bazama podataka koje bi nam olakšale rad. Provjere se i danas vrše putem beskrajnog dopisivanja sa drugim institucijama. Potrebno je da na jednom mjestu imamo instalisan softver koji će nam dati sve informacije neophodne za neku našu intervenciju, dodaje Suljagić.
