Međunarodni krivični sud je postao posljednja opcija za Palestince, ali ni on neće moći osigurati pravdu za sve žrtve.
Sedamdeset godina je prošlo od kad su Palestince masovno protjerali iz njihovih domova kako bi se otvorio put za stvaranje države Izraela. Skorašnji sedam sedmica dug Veliki marš za povratak duž ograde u Gazi je skrenuo pažnju svijeta na i dalje neispunjenja prava palestinskih izbjeglica na povratak u njihove domove i na više od deceniju duge izraelske blokade koja je Pojas Gaze pretvorila u zatvor na otvorenom.
Također je naglasio smrtonosne posljedice nekažnjavanja – izraelski vojnici su ubili 111 Palestinaca tokom marša, a većina njih je ubijena bojevom municijom. Kao što je Visoki komesar Ujedinjenih naroda za ljudska prava zaključio 2017. godine, "nekažnjavanje prevladava u vezi niza prekršaja koje su navodno počinile izraelske snage, i u Gazi i na Zapadnoj obali".
U svjetlu povećanog nasilja je država Palestina 22. maja podnijela prijavu tužiteljici Međunarodnog krivičnog suda (ICC), Fatou Bensouda. U prijavi država Palestina "konkretno traži da tužiteljica istraži, u skladu sa vremenskim ovlastima Suda, prošle, sadašnje i buduće zločine koji potpadaju pod nadležnosti suda, počinjene na svim dijelovima teritorije Države Palestine".
Tužiteljica je već ispitala situaciju u Palestini u okviru preliminarne istrage pokrenute 2015, s ciljem utvrđivanja postoji li ili ne "razumna osnova za vjerovanje" da su Izraelci i Palestinci na palestinskoj teritoriji počinili ratne zločine i zločine protiv čovječnosti od 13. juna 2014. Državna prijava ne oslobađa tužiteljicu njene dužnosti da utvrdi razumnu osnovu za nastavak.
Istraga iz daljine
Tužiteljica je prethodnih deceniju ili duže iz Haga ispitivala stanje u okvirnu preliminarne faze istrage, daleko udaljena od prizora zločina.
Tužiteljičin tim se oslanja na javno dostupne informacije i na dokumente koje podnesu civilna društva, poput dokumenata koje je moja organizacija, Al-Haq, zajedno sa partnerima, predala u vezi ofanzive na Pojas Gaze 2014. godine, kada je ubijeno više od 1.630 palestinskih civila.
Al-Haq i njeni partneri su također podnijeli dokumente u vezi zločina počinjenih na Zapadnoj obali, uključujući Jerusalem.
Te produžene preliminarne istrage često znaju u konačnici frustrirati upravo one žrtve kojim bi ICC trebao služiti. Palestinska prijava može pogurati slučaj naprijed, u formalnu fazu istrage koja prethodi nalozima za hapšenje i optužnicama – što je jedan kritični korak bliže premošćivanju jaza nekažnjavanja.
Tokom proteklih 70 godina protjerivanja i 50 godina okupacije, niti jedan visokorangirani izraelski civilni ili vojni zvaničnik nije sudski gonjen za zločine počinjene protiv Palestinaca. Nakon ofanzive 2014, Al-Haq je zajedno s tri druge palestinske organizacije za zaštitu ljudskih prava izvijestio tužiteljicu ICC-a o statusu 369 krivičnih prijava podnesenih Uredu glavnog tužitelja izraelske vojske.
Ogromna većina ovih prijava nije čak ni istražena – a nije podignuta niti jedna optužnica. Izraelske organizacije su došle do sličnih saznanja.
Rijetki slučajevi
U rijetkim slučajevima u kojim je niskorangirani izraelski vojnik bio meta istrage i bio optužen, eventualna izrečena kazna nije bila razmjerna težini počinjenog krivičnog djela. Nedavno, u maju 2018. godine, izraelski vojnik je pušten nakon što je odslužio devetomjesečnu zatvorsku kaznu za ubistvo Palestinca Abdula Fataha al-Sharifa.
On je snimljen kamerama kako izbliza puca u glavu Abdulu koji je ležao ranjen i bespomoćan na tlu. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je nedugo nakon izricanja presude objavio da bi podržao pomilovanje i da presuda izrečena vojniku predstavlja "bolan dan".
Kao predstavnik palestinske organizacije za zaštitu ljudskih prava Al-Haq i njenih partnera pred ICC-om, često se suočavam s propozicijom da prošla nekažnjavanja mogu unaprijed odrediti mogućnost za donošenje pravde u budućnosti. Šta mogu Palestinci mogu očekivati u narednim koracima?
ICC kritiziraju da se fokusira na afrički kontinent, da su njegova suđenja neopravdano duga te da je opseg njegovih istraga i krivičnih gonjenja suviše uzak. Ove kritike ne poništavaju činjenicu da je ICC kranja sudska instanca, posljednje pravosudno sredstvo, uspostavljenja kako bi se zatvorio postojeći jaz nekažnjavanja i kako bi djelovao kao nezavisna sudska institucija – neometana politikom.
Protuteža mirovnim procesima
Kao takva može djelovati kao protuteža naporima međunarodne zajednice da nastavi beskrajne "mirovne" procese na štetu prava žrtava.
S obzirom da je Trumpova administracija nedavno priznala Jerusalem kao prijestolnicu Izraela, čime je prekršila vlastite međunarodne obaveze, te uz nedostatak konkretnih akcija međunarodne zajednice kojim bi se Izrael pozvao na odgovornost, sada, više nego ikad ranije, važno je da Palestinci ne odustanu od svoje potrage za pravdom.
ICC neće moći osigurati pravdu za sve palestinske žrtve. Može, međutim, dovesti do toga da Izrael više ne može nezakonito ubijati, mučiti i raseljavati Palestince dok im otima zemlju kako bi na njoj gradio nezakonita naselja bez straha od bilo kakvih posljedica.
I dok tužiteljica ICC-a neće moći promijeniti prošlost, možda će moći pozitivno utjecati na budućnost. Otvaranjem istrage i naknadnim krivičnim gonjenjem visokorangiranih Izraelaca, ICC će poslati snažnu poruku da su Palestinci, kao svi drugi ljudi, dostojni pravde, te da ta naknada nije dar, već pravo koje mora biti bezuvjetno ispunjeno.
