Destabilizacija naših političkih prilika u godinama poslije rata prisutna je konstantno, u manjem ili većem obimu. Posljednjih godinu dana ta destabilizacija dostiže svoj vrhunac kroz razne oblike, od negiranja državnosti, derogacije suvereniteta, otvorenom prijetnjom disolucijom, pa i blokadom državnih i entitetskih institucija.
Sva ta dešavanja nekako prate vanjskopolitička kretanja i od njihovih pozitivnih ili negativnih konotacija ovisi i intenzitet naših unutarnjih previranja. Naravno, sve se svodi na etnički nivo uz veliki udio vjerskih primjesa.
Kao što znamo, u Republici Srpskoj su već jednostrano donešeni zakoni koji su u direktan udar na ustavnopravni poredak, u Federaciji su neke općine već uknjižile državnu imovinu na općinski nivo, dok se zakoni, koji do sad nikom nisu bili sporni, uglavnom i ne sprovode. O borbi protiv korupcije suvišno je i govoriti iako postoje čitavi timovi, finansirani iz budžeta, koji bi trebalo da se samo o tome i brinu. Imamo čak i Operativnu grupu za kontrolu migrantske krize USK, koja je svoje djelovanje usmjerila, uglavnom, na konstatiranje činjeničnog stanja nakon nekog nemilog događaja, poput ubistva od prije nekoliko dana.
Međutim, danas imamo jasnu prijetnju od strane lidera HDZ-a Dragana Čovića, koji otvoreno prijeti da će se krenuti u realizaciju svih zaključaka s vanrednog zasjedanja HNS-a u BiH iz februara 2022. godine. Ta prijetnja nije upućena samo institucijama BiH, već i Međunarodnoj zajednici u vidu pisma koje je upućeno međunarodnim zvaničnicima. U tom pismu se jasno govori da će se pokrenuti sve pravne procedure za novu institucionalnu i teritorijalnu organizaciju BiH, ili ukratko, u stvaranje trećeg entiteta čija se teritorija nekad zvala HZHB, a koja u izvjesnom obliku i danas egzistira. Povod ovakvim prijetnjama je raspisivanje općih izbora od strane CIK-a BiH, izbora za koje navedeni lider ne želi da se održe ukoliko nisu po njegovoj mjeri.
Naravno, iz Ambasade Ujedinjenog Kraljevstva su komentarisali pismo lidera HDZ-a osuđujući svako jednostrano povlačenje poteza koje narušava zakonski i ustavni poredak ove zemlje. Nakon toga su usljedili kometari i drugih političkih aktera u našoj zemlji, koji i nisu ništa drugo nego samo komentari, bez pravne i političke snage. Srpski član Predsjedništva BiH uveliko podržava korake o kojima Čović govori, samo da se ne dira RS, što je već šablonska i očekivana reakcija.
Ovakve prijetnje bi možda bile smješne u nekim drugim okolnostima, ali sada su zabrinjavajuće, jer se moraju staviti u kontekst rata u Ukrajini, gdje je usmjerena svjetska pažnja, kada je na pomolu kriza u vezi naftnih derivata, divljanja cijena hrane, ali i drugih artikala koje održavaju normalno funkcionisanje svake države.
Vratimo se ipak u BiH i njenim područjima koja su specifična po svom geografskom položaju. Ovdje se posebno misli na Bosansku Krajinu koja je sa zapada, sjevera i sjeveroistoka okružena teritorijom Republike Hrvatske. Njen predsjednik Zoran Milanović vrši pritiske na institucije EU i međunarodne zvaničnike da se u BiH donese Izborni zakon koji predlaže predsjednik HDZ-a Dragan Čović, taj pritisak ide čak i u vidu prijetnje da će se uložiti veto na prijem Finske u članstvo u NATO. Teško je shvatiti pozadinu svih ovih dešavanja i ponašanja naših susjednih država, ali je sigurno da ukoliko dođe do zaoštravanja odnosa ili eventualne jednostrane organizacije trećeg entiteta to će i te kako najviše osjetiti stanovnici Bos. Krajine, a posebno prilikom pokušaja prelaska državne granice. Formiranje trećeg entiteta, kako god se on zvao, izazvati će nemire koji se lako pretvaraju u sukobe širih razmjera, što bi za posljedicu moglo imati reakciju od strane R. Hrvatske u smislu pojačane kontrole ili eventualnog zatvaranja granice, koja je već ojačana dodatnim policijskim snagama usljed migrantske krize i iscrtana sječom šume preko planine Plješevice i može se vidjeti iz bilo kog dijela grada Bihaća i okolnih mjesta. Ovakav scenarij je veoma moguć u uslovima kada predsjednik susjedne države već govori o formiranju trećeg entiteta dajući mu bezrezervnu podršku.
Možemo se jedino nadati da će i ova prijetnja završiti kao i mnoge do sad, jer konkretnih reakcija nadležnih institucija nema niti može biti obzirom da je njihov rad blokiran, pa se sve svodi na pusto davanje pojedinačnih komentara političkih aktera koji su svojim djelovanjem ili nedjelovanjem i doveli do ovakvih negativnih pojava koje, opet, najviše pogađaju privrednike koji pokušavaju održati svoje poslove u ionako narušenom tržišnom ambijentu.
