Nedugo zatim ambasadorica Njemačke u BiH Margret Uebber sastala se sa članovima Predsjedništva BiH, Željkom Komšićem i Šefikom Džaferovićem, i saopštila ambicije svoje vlade za promjenom visokog predstavnika.
Ličnost i lične simpatije kandidata prema pojedinim državama, a što je često bio argument protiv Schmidta, ne mogu biti značajnije od politike države koja ga nominuje, te su diskusije o tome da li je on proruski igrač ili sklon zaštiti interesa Hrvatske u Bosni i Hercegovini deplasirane.
Pojedini mediji su Schmidta nastojali kompromitirati iz vizure probosanske politike time što je primio odlikovanje "Red Ante Starčevića", međutim Schmidt je u svojoj karijeri, iz razloga što je najčešće bio član vanjsko-političkih odbora za saradnju Njemačke sa pojedinim državama, dobio odlikovanja i iz Litvanije, Latvije i Mađarske.
Visoki predstavnik djeluje u ime međunarodne zajednice i njegova politika je uvijek izraz postojanja saglasnosti unutar Vijeća za implementaciju mira (PIC), a ne nekakvih ličnih stremljenja. Ako Schmidt bude izabran, njegova politika će biti usaglašena sa Rusijom, Britanijom, Njemačkom, SADa, a ne samostalni izraz njegove ili samo Njemačke politike već sveobuhvatan izraz geopolitičkih odnosa u svijetu.
Vijeće sigurnosti
Iako Upravni odbor PIC-a, (u kojem sjedi i predstavnik Njemačke) predlaže visokog predstavnika on se bira u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija u kojem svaka stalna članica, Rusija, Kina, SAD, Francuska i Velika Britanija ima pravo veta, odnosno blokade takvog izbora. U kontekstu toga nemoguće je očekivat da PIC uopšte nekog predloži prije nego bude siguran da dogovor postoji i da može proći u Vijeću sigurnosti.
Schmidt ne bi bio prvi Nijemac
Njemačka politika prema Bosni i Hercegovini više od deceniju pokazuje da nije bila zainteresovana za neke velike promjene, već više ubjeđena da politički faktori unutar države moraju samostalno uređivati međusobne odnose. Na mjestu visokog predstavnika već jednom je sjedio Nijemac, Christian Schwarz-Schilling, i to u mandatu Angele Merkel, i od tad pa sve do danas, punih 15 godina, svjedočimo paralizi institucija u BiH, i potpunoj eskalaciji političke situacije. Christian Schwarz-Schilling je osvjedočeni prijatelj Bosne i Hercegovine, ali šta je to značilo ako nije imao podršku međunarodne zajednice da čini neke promjene, što dovoljno govori o "ličnosti" kao presudnom faktoru djelovanja Visokog predstavnika.
Anksiozni Inzko
Diplomatska ofanziva Njemačke politike govori da ona želi promjenu, međutim nejasno je kakvu, i najvažnije, zašto bi za promjenu bilo uopšte potrebno da se mijenja ličnost visokog predstavnika. Šta to može uraditi Christian Schmidt, a Valentin Inzko ne može, ako već postoji saglasnost Vijeća sigurnosti da se nešto mijenja? Definisanje zajedničkog cilja i politike prema BiH je moguća sa novim i sa starim, a možemo reći i bez samog Visokog predstavnika, i potpuno personaliziranje njegove politike je potpuni promašaj.
Nekoliko njemačkih zvaničnika ocijenilo je da je zamjena Inzka pozitivna, i da će Njemačka odlučnije djelovati ako bude imala svog čovjeka u BiH, da bi jedan od njih čak izjavio da je Inzko anksiozan, iz čega bi proizilazilo da je Schmidt nekakvo oličenje muškosti, spreman da se na svaki način suoči sa neukrotivnim bosanskim političarima.
Umjesto podrške otkaz
Valentin Inzko je na poziciji visokog predstavnika od 2009., i bez obzira kako neko tumačio poteze koje je povlačio, nijednim nije ugrozio Bosnu i Hercegovinu, a ako govorimo o propustima, oni se mogu samo fakturisati onima koji su njegovu politiku kočili, nisu reagovali kad je brutalno napadan od Milorada Dodika i Dragana Čovića, niti su reagovali kad je retorika poprimila razmjere ratne propagande. Najbolji primjer takve politike je pokušaj smjene Inzka mjesec dana nakon što ga je Dodik brutalno izvrijeđao na neformalnoj konferenciji unutar Vijeća sigurnosti UNa organizovanom od strane Rusije.
Diplomatska ofanziva
Važno je naglasiti još jedan bitan detalj, iako često prolazi ispod radara javnosti, buduća politika HDZ-a i Dragana Čovića mogla bi zavisiti direktno od probosanskih stranaka. Zajednički nastup probosanskih stranaka prilikom biranja članova Doma naroda, odbijanje da se promjeni Izborni zakon kako to zamišlja Čović, može trajno promijeniti politiku HDZ-a i oslabiti nasrtaje srpskog političkog faktora na državne institucije.
Bez jakog HDZ-a, Milorad Dodik će mijenjati svoju politiku pritisnut novom realnošću. Posjeta ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova govori da situacija za pomenuti dvojac nije ni malo jednostavna, i da su iz političke ofanzive jako blizu prelasku u defanzivu. Vjerovatno je posjeta Lavrova dogovorena na liniji Beograd - Zagreb, a sudeći po protokolu, ključnim riječima i porukama koje je poslao u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu i Istočnom Sarajevu, možemo pretpostaviti da ako je Rusija već dala pristanak za novog visokog predstavnika on dolazi da bi zaštitio gore spomenutu politiku, ili je ona svoje interese na Balkanu prodala za neku koncesiju na nekom drugom kriznom području.
Istina je, Rusija ne može sama nametnuti visokog predstavnika, i njegov odabir zahtjeva širi konsenzus, i baš iz tog razloga postoji bojazan ko će u tim pregovorima, za koje vjerujemo da aktivno traju, biti spreman prodati svoje interese u Bosni i Hercegovini.
