Prema predviđanjima, prosječna starost porast će na 72 godine za muškarce i 82 godine za žene. I ovo je zaista dobra vijest!
Međutim, tek u sedmoj deceniji rizik od razvoja bolesti povezanih sa starosnim pogoršanjem moždane aktivnosti značajno se povećava. A jedna od najčešćih među njima je demencija, kazao je neuropsihijatar Slobodan Nogo.
- Teško je identificirati tačan podatak koliko ljudi ima demenciju, jer se u početnim fazama demencija dijagnosticira vrlo rijetko. Specifično ponašanje pacijenata s ranom demencijom najčešće se pripisuje osobinama karaktera pacijenta. U većini slučajeva srodnici i ljekari prepoznaju bolest kada se promjene karakterne osobine, najčešće se izgube pravila pristojnosti i etičkih standarda - kazao je Nogo.
Demencija se javlja, dodaje on, zbog različitih vrsta lezija centralnog nervnog sistema, koje su, pak, simptomi brojnih bolesti. Drugim riječima, senilna demencija može se razviti kao neovisna bolest. Ustaljeno mišljenje da je demencija neizlječiva duboko je pogrešno. Međutim, u kliničkoj praksi su neizlječivi slučajevi još česti.
- Demencija se može manifestirati na mnogo načina. Specifičnost, intenzitet i brzina razvoja simptoma ovise kako o individualnim karakteristikama osobe tako i o vrsti bolesti. Međutim, postoji niz simptoma koji su tipični za razvoj demencije. U početku promjene u pamćenju nisu vrlo ozbiljne i ne događaju se često. Naprimjer, starija osoba počinje detaljno pričati o danima svog djetinjstva, ali potpuno zaboravlja šta je jela za doručak ili koje stvari danas mora raditi - istakao je Nogo.
Rani znak
Emocionalna apatija je jedno od obilježja nadolazeće demencije. U toj fazi osoba može izgubiti zanimanje za hobi koji je privlači čitav život, odbiti putovanja i šetnje s porodicom i prijateljima.
Ljudi sa senilnom demencijom pate od stalnih oscilacija u raspoloženju i ponašanju. Naprimjer, prethodno aktivna i društvena osoba može se zatvoriti od svijeta unutar četiri zida, dok sramežljiva osoba, naprotiv, može postati suprotnost.
- Još jedan rani znak demencije je gubitak sposobnosti izražavanja misli i brzog pronalaženja prave riječi te poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i učenju novih stvari. Čovjeku postaje sve teže naučiti nešto novo, naviknuti se na novi redoslijed radnji - naveo je Nogo.
Prve faze oboljenja
Anksioznost i uzbuđenje prate prve faze demencije, navodi Nogo. Nastaju zbog sve češćih propusta memorije, usporavanja mentalne aktivnosti i gubitka sposobnosti kritičkog mišljenja. Naprimjer, u takvom stanju osoba se više ne može sjetiti s kim je bila prijatelj, a s kim nije i zašto. Pacijent počinje ne samo da “gubi” riječi već i da zaboravlja njihovo značenje. Postepeno se zaboravljaju ranije poznata mjesta i sve mu je teže da korak po korak slijedi razne upute i vodiče, pravila naučena u djetinjstvu, tablicu množenja itd.
