Ahmet i Hasiba Musić u selu Kljuna osam godina su živjeli bez struje, uz svijeće i fenjere. Život s minimalnom penzijom sada će im biti mnogo lakši.
- Došao sam ovdje da nisam imao ništa. Lima jednog nije bilo, sve je odneseno. Kad je kuća obnovljena, koristili smo fenjer, a kasnije nekakav akumulator. Kad su rekli da je struja puštena, bio sam baš radostan – kaže Ahmet dok pali sijalicu na prekidač.Ferid Beganović u Rodijelj se vratio 2008., a godinu ranije penzionisan je i u dogovoru sa suprugom uzeo je 30.000 KM kredita, kupio stoku i počeo se baviti proizvodnjom mlijeka, sira i kajmaka. Umjesto frižidera, koristio je česmu ispod kuće i korito koje je ispunjeno vodom kako bi mliječne proizvode čuvao od kvarenja.
Sve prevazići
- Ja sam do sedamdesetih godina živio bez struje i kad se hoće, sve se može prevazići. Nabavio sam agregat, a zahvaljujući Federalnom ministarstvu za izbjeglice nekoliko nas je dobilo i solarne panele uz pomoć kojih smo slušali radio i gledali TV, punili mobitele. Sad je osjećaj fin, najblaže rečeno, jer se konačno osjećamo civiliziranim dijelom svijeta. Od nas 11 do sada je sedmero priključilo struju, a za ostale fale neki papiri koje će završiti ubrzo – kaže Beganović.
Izvedbeni projekt
- Za Poljice i Baljine kod Jeleča, Jasenovo u MZ Kratine i Gostičaj u MZ Jošanica u toku je izrada izvedbenog projekta, nakon čega će uslijediti i tenderska procedura i izvođenje radova. Radi se o projektima na koje povratnici čekaju već dugi niz godina i to je najveći iskorak u posljednjih deset godina kada je elektrifikacija u pitanju – kaže Spahić
