Ipak, oni upozoravaju da će ovakvo odstupanje od vanjske politike EU, umjesto približavanja na koje se Srbija obavezala sporazumima o pridruživanju, nositi sa sobom posljedice po Srbiju.
Na to je ukazao portparol Evropske unije za vanjsku politiku i sigurnost Peter Stano, koji je izjavio da je odluka Srbije da diplomatske odnose sa Sirijom podigne na nivo ambasadora suprotna stavu Unije.
Stav Evropske unije u pogledu normalizacije odnosa sa režimom u Siriji je jasan i nepromijenjen, a nedavni izbori koje je organizovao sirijski režim ne mogu voditi bilo kakvim mjerama međunarodne normalizacije – naveo je Stano u pisanoj izjavi za Radio Slobodna Evropa.
Dodao je da slanje ambasadora u Damask u svojstvu šefa diplomatske misije znači predaju akreditiva šefu države, kako je ukazao, Bašaru al Asadu, koji se nalazi na listi sankcija EU i nema demokratski legitimitet kao predsjednik države.
Obaveza Srbije je, kako za Danas podsjeća Suzana Grubješić, potpredsjednica Centra za vanjsku politiku, da svoju vanjsku politiku postepeno usklađuje sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU.
Ta obaveza je ugovorna i proizilazi iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Procenat usklađenosti od 2014., od izbijanja ukrajinske krize i ruske aneksije Krima, iznosi između 50 i 60 posto, bez najava da će u skorije vrijeme biti povećan jer vanjska politika Srbije ostaje multivektorska, bez konkretnog strateškog usmjerenja.
Glavni razlog za povratak ambasadora u Damask jeste činjenica da Sirija nije priznala nezavisnost Kosova, kao i vezanost sirijskog režima za Rusiju. Drugi razlog jesu migrantski tokovi, čije praćenje jeste važno ne samo za Srbiju, već i za čitav region – navela je ona.
Grubješić podsjeća da bi bilo važno i podsticajno da EU konačno dozvoli otvaranje Poglavlja 31, koje se odnosi na vanjsku politiku, jer se izvještaj sa skrininga čeka jos od 2014. godine.
Na obaveze iz ovog poglavlja podsjeća i Aleksandra Stanković, zamjenica direktora Instituta za evropske poslove, ističući da Srbija još jednom potvrđuje da vanjsku politiku ne vodi na strateški način i pravi nepredvidive poteze.
EU integracije već duže vrijeme nisu prioritet vlasti a umjesto toga, kurs vanjske politike dobrom mjerom zavisi od kosovskog pitanja. Sirija spada u grupu država koje nisu priznale Kosovo i vlast pokušava da održi dobre odnose kako bi zadržala tu podršku.
Na drugoj strani, Srbija je stala uz paket sankcija uvedenih Siriji od strane EU 2012. godine, ali je počela da se povlači onog momenta kada se u sukob u Siriji umiješala i Rusija. Dakle, još jednom Srbija provodi nekonzistentnu politiku balansiranja između zapadnih i istočnih partnera, što će samo dodatno usporiti ionako oslabljene evropske integracije – navodi Stanković.
Dosadašnje udaljavanje Srbije od eurointegracija, kako ukazuje Vuk Vuksanović, istraživač Beogradskog centra za sigurnosnu politiku, srpskoj vladi daje utisak da može da priušti ovakve poteze.
Srbijanska vlada vjeruje da je Srbija sada već toliko udaljena od EU i ne vide realnost evropske perspektive pa samim tim misle da mogu da prave ovakve poteze. S druge strane pitanje je šta se nadaju da će dobiti ovakvim potezom. Da li očekuju da će ostvariti neke bilateralne poene sa Asadovim režimom i šta bi to moglo da bude sem možda ugovora sa industrijom naoružanja koji bi bili potencijalno veoma opasni s obzirom na sve ono što okružuje taj režim?
Jedan faktor za Beograd svakako jeste to što Sirija nije priznala nezavisnost Kosova, ali prije bih rekao da je ovo neki vid dodvoravanja Moskvi jer ne treba zaboraviti da je Moskva glavni partner Asadovom režimu i da je ona glavni razlog što nije došlo do njegovog svrgavanja. Ako bi se špekulisalo potencijalnim razlozima kojima se vodi srpska vlada – to je najvjerovatnije utjecaj Moskve – ističe Vuksanović.
