Porodica Edina Zejćirovića iz mjesta Ratkovići kod Čelića, koji je brutalno ubijen krajem prošle godine, iščekuje početak suđenja četvorici osumnjičenih za smrt njihovog sina.
Dok istražioci u Brčkom sprovode istragu, uplakani roditelji prikupljaju potpise za peticiju kojom će zatražiti promjenu krivičnog zakona u cilju uvođenja kazne doživotnog zatvora za sve one koji su počinili najteža krivična djela u Bosni i Hercegovini.
Javnost u BiH u decembru prošle godine ostala je šokirana detaljima likvidacije 31-godišnjeg Edina Zejćirovića koji je prvenstveno otet, zatim brutalno mučen i naposlijetku ubijen u Vučilovcu kod Brčkog. Njegovo tijelo pronađeno je u rijeci Savi, a policija Brčko distrikta je u kratkom roku pronašla osumnjičene.
Riječ je o Suvadu Djedoviću, Suanu Haliloviću, Nihadu Hukiću i Samidu Šabanoviću, protiv kojih je brčansko Tužilaštvo otvorilo istragu radi dokazivanja krivičnih djela otmice i ubistva. Oni se trenutno nalaze u pritvoru.
Roditelji Edina Zejćirovića posljednji put su ga vidjeli 17. novembra prošle godine. Nakon što je otišao od kuće više se, nažalost, nikada živ nije vratio. Njegov otac Enver sa njim je zadnju kafu popio dan ranije, a u razgovoru za Klix ističe da su prvi zabrinjavajući trenuci nastupili 18. decembra, s obzirom na to da se Edin kući nije vratio, a mobilni telefon nije bio dostupan.
Kako su dani prolazili porodica se sve lošije osjećala, a posebno su im teško padale razne informacije koje su do njih stizale. Jedne su davale nadu da je živ, međutim prevladavale su one najcrnje, koje su se na kraju ispostavile kao tačne.
Prema informacijama sa kojima njegov otac raspolaže, Edin je usmrćen na najbrutalniji način, a to je pokazao i video snimak koji su prilikom njegove likvidacije napravili osumnjičeni. Upravo ovaj video jedan je od najvećih dokaza u postupku, a Enver nije imao snage da ga pogleda. Ovaj snimak zgrozio je i javnost s obzirom na to da se pojavio i na društvenim mrežama.
– Edin je uhvaćen u klasičnoj ‘navlakuši’ jer je supruga jednog od osumnjičenih za ubistvo poslala Edinu poruku da se nađu u Novom Brčkom. On je otišao do nje, a tamo su ga u auto ubacili, zatim su ga duži vremenski period vozali po gradu, a na kraju su ga odveli najvjerovatnije u Vučilovac na rijeku Savu gdje su izvršili ubistvo – priča Enver, istaknuvši da još uvijek ne zna razloge brutalne likvidacije njegovog sina.
Nakon zadnje informacije koja je do roditelja došla 6. decembra prošle godine, a u kojoj je navedeno da je njegovo beživotno tijelo pronađeno u rijeci Savi, život porodice u potpunosti se promijenio.
– Nakon 19 dana neizvjesnosti pronašli smo Edina i tada je u nama nastao nekakav mir jer na poslijetku smo ga sahranili i imamo njegov grob na koji možemo otići i na kraju krajeva znati da je u blizini nas – nastavlja tegobnim glasom Enver.
Kako se ovakvi slučajevi više ne bi dogodili roditelji su sa Edinovim prijateljima formirali grupu Pravda za Edina kroz koju se vrši potpisivanje peticije za uvođenje kazne doživotnog zatvora za počinioce najtežih krivičnih djela poput ubistava, otmice, silovanja i slično.
Peticiju su dosad potpisali građani Brčkog, Bijeljine, Tuzle i Sarajeva. Roditelji veliku podršku dobijaju i putem društvenih mreža, a akcija s ciljem izmjene krivičnog zakona biće proširana i na ostale gradove u BiH.
– Nažalost, u našem društvu imamo sve više ubistava, a neka od njih godinama nisu razriješena. Uvođenje jedne ovakve kazne potrebno je čisto preventivno, kako bi potencijalni počinioci znali da će ih očekivati kazna kroz koju će ostatak života provesti u zatvoru. Nažalost, u BiH propisane su mizerne kazne za ovakvu vrstu krivičnih djela – dodaje Edinov otac.
Članovi grupe Pravda za Edina već su stupili u kontakt i sa grupama Pravda za Davida i Pravda za Dženana, a kroz razgovore su razmijenili svoja bolna iskustva.
Edinova Majka Senada o tragičnim danima teško priča, a svoja osjećanja na intiman način prenosi na listove papira.
– Saznala sam da su ga šutirali, kliještima su mu lomili prste, psovali mu, vrijeđali ga i na kraju nad njime vršili nuždu. Sve su to snimali, žalosno je kakvi smo ljudi i u kakvoj sredini živimo. Teško je izreći koliku bol osjetim, ali moram dalje da živim i da se borim za izmjenu zakona u BiH, kako se više nikome ne bi nešto ovakvo dogodilo. Moj sin je pao kao žrtva, a ja ne želim da ovu bol osjeti bilo koja majka. Nema veće kazne u životu nego kada majka osjeti da njenog djeteta više nema i da ga više neće nikada vidjeti. Stalno ga očekujem – kaže Senada čiji glas prekidaju suze.
Za Edina navodi da je bio specifičan po svojoj energiji i željom za životom, a od ostalih se isticao i po ljubavi prema muzici i umjetnosti.
– Živio je danas, a za sutra nije mario. Novac koji je imao za kutiju cigareta udijelio bi onome kome je on potreban, a sutra bi se već sam snašao za sve ono što mu fali. Radio je za druge, kada je imao svi su imali zajedno sa njim, a na sebe je najmanje mislio – nastavlja Senada.
Enver i Senada ipak na kraju vjeruju da će pravda biti zadovoljena, odnosno da će osumnjičeni za ubistvo dobiti odgovarajuću kaznu. Osim roditelja, za Edinom će kroz ostatak života patiti i njegova kćerka koja će u septembru krenuti u prvi razred osnovne škole, zatim tri brata, baka i djed, kao i brojni prijatelji koji za ovog mladića imaju samo riječi hvale.
