Teški trenuci
Kuću žalosti u Donjem Vodičevu jučer je posjetio efendija Ahmić i Ankinom nevjenčanom suprugu Spasoji Bašiću ponudio svu potrebnu moralnu i materijalnu pomoć, što je on i prihvatio.
- Bio sam uz njega i sve vrijeme nakon nesreće. Bili smo zajedno i za vrijeme uviđaja i već tada sam mu ponudio svu moguću pomoć. Ljudski je – kaže, potresen nesrećom, efendija Ahmić.
Bašić kaže da ne krivi efendiju Ahmića. Teško mu je zbog gubitka supruge, s kojom je proveo 38 godina, ali s druge strane, i razumije.
- Moglo se i meni to desiti. Čovjek je izuzetno korektan, ljudina, razuman. Bio je izuzetno pošten i jasan, kao i ljudi koji su s njim došli. Zahvalio sam im na ponuđenoj pomoći, a posebno na tome što su došli do mene u ovim teškim trenucima - kaže Bašić, koji sutra putuje za Crnu Goru.
Došao i Draganović
Dodaje da će se potrudti i da Ankinim kćerkama, jer zajedničke djece nemaju, prenese izraze saučešća. Po povratku se planira javiti ef. Ahmiću kako bi opet sjeli kao ljudi.
Kuću žalosti posjetili su još i Safet ef. Beganović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bosanska Dubica, i dubički mutevelija Amir Draganović.
Stanica u mraku i bez pješačkog prijelaza
Ahmić kaže da se kobne večeri vraćao iz grada. S lijeve strane na tom pravcu je željeznička stanica. Neosvijetljena je, a nema ni pješačkog prijelaza.
- Bio je mrak. Kad sam stigao na taj pravac, vidio sam da je voz stao. Smanjio sam brzinu, pretpostavljajući da će biti ljudi. Prije mjesta nesreće, na neka dva metra, uočio sam samo crnu siluetu, a krajičkom desnog oka neko svjetlucanje. Poslije mi je suprug stradale ispričao da je on išao ispred Anke i nosio lampu. On je već bio prešao cestu. Nisam stigao reagirati, ni da pomjerim volan ni da skrenem ustranu – kaže ef. Haris Ahmić.
