Ušli smo u treću sedmicu najveće političke krize od kraja agresije na Bosnu i Hercegovinu do danas. Taj 26. februar ostat će upamćen u historiji ove male, ali ipak velike države, kao i prvostepena presuda koja je tada donesena u Sudu Bosne i Hercegovine u krivičnom predmetu "Milorad Dodik i drugi“.
Ti drugi su manje bitni. Bitan je čovjek koji, kako tvrdi, ne priznaje postojanje Suda BiH, a, pazi ovo, uredno je dolazio na ročišta. Jeste da je bio neuljudan često, ponekad i vrijeđao, ali je dolazio. Kako dolaziti negdje ako toga nema, ne postoji?
Ni u tome, kao ni u mnogo čemu, nije ostao dosljedan. I sada političari manjeg bh. entiteta hrle ka usvajanju nekakvih zakona i ustava koji se kose sa svim principa logičnosti i normalnosti. Hoće svoju vojsku, hoće da se samoopredjeljuju, da imaju svoje državljanstvo, valjda i predsjednika. Čega? Države? RS je samo i isključivo entitet, napravljen Dejtonskim mirovnim sporazumom, koji jeste nakaradan i za Bošnjake, ali je neko tada smatrao pametnim da se potpiše.
Spinovanje priča – opet – kako je srpski narod u državi BiH ugrožen, ne pije vode. Niti je ugrožena njegova egzistencija u RS, a ni u Federaciji BiH, uprkos svim lažnim tvrdnjama. Da na Sarajevo ne gledaju kao na političko, već kao na multikulturalni grad, bilo bi im jasno. Ali njihov vođa ima drugačije ideje. Ne tako bajne i ne tako bistre.
Zašto se nije krenulo u ovakve izmjene prije presude pa da se onda može uvažiti tvrdnja da ovo nije spašavanje vojnika Rajana, odnosno Dodika? Zašto se opozicija i predstavnici drugih naroda u RS ušutkuju na sjednicama NSRS, na čijem čelu je čovjek (Nenad Stevandić, op.a.) koji, u najmanju ruku, ima sumnjivu prošlost i ulogu u agresiji na BiH?
Isti ti poslanici, kvazi predstavnici srpskog naroda, izgovaraju brutalne uvrede na račune kolega im koji sjede u istim klupama kao i oni, na sjednice dolaze sa žvakama u ustima, ne poštujući ni taj entitet, dok konstitutivni narod - Bošnjake - nazivaju muslimanima, kako radi i njihov nalogodavac.
Jedini odgovor koji se nameće zašto baš tada, odnosno sada, jeste da je Dodik igrao na karte nove američke administracije i dolaska Donalda Trampa (Trump) za novog predsjednika Amerike. A i to mu se obilo o glavu, jer, evo, danima, osim demokrata, koje Dodik baš i ne podnosi, i republikanci glasno podižu glas protiv njegovih koraka i poteza, a spisak se samo širi.
Pri tome, investicije u entitet se smanjuju, ogroman broj ljudi na rubu egzistencije, kao i u FBiH, a Dodik, da ne prođe nezapaženo, jučer je na sjednicu NSRS došao sa satom čija cifra ide i do 24.000 KM, ovisno o stanju. I trubio kako građani RS žele nešto. Pa žele da imaju desetinu onoga što on ima, da ne razmišljaju o potomcima gdje će i šta će kada njih više ne bude.
